ADVERTISEMENT

Istraživanje Ombudsmana za djecu otkriva zabrinjavajući raskorak između stvarnosti i percepcije roditelja. Koliko vremena djeca zaista provode online i kakve posljedice to ostavlja?

Već sa osam godina djeca imaju svoj prvi telefon. Na internetu provode i po čak sedam sati dnevno. Roditelji, pak misle da je to tek sat ili dva, pokazalo je to istraživanje Obmbusmana za djecu.

„Većina roditelja je rekla da njihovo dijete nema aktivan profil na društvenim mrežama a djeca su istovremeno odgovorila da imaju ali pod drugim imenom. Djeca jako dobro pronalaze način da izbjegnu određen roditeljska ograničenja. Telefon se I dalje koristi kao neko sredstvo vaspitanja djeteta u smislu da se njegova upotreba ograničava ili zabranjuje samo kada dijete nešto pogriješi“, kaže Gordana Rajić, Ombudsman za djecu.

Svako treće dijete imalo je kontakt sa nepoznatom osobom : poziv, poruku ili čak prijedlog za susret uživo. Internet odavno nije samo zabava. Bez telefona javlja se frustracija, nervoza, bijes. A tu problem ne staje. Novi rizik je i vještačka inteligencija, prostor u kojem djeca mogu biti dodatno zloupotrebljena.

„Za tri godine na plavom telefonu je bilo 35 prijava nasilja koje se tiču zaštite djece u digitalnom okruženju. Pored tih prijava mi na mjesečnom nivou imamo pet do deset savjetodavnih razgovora sa djecom koji se tiču nasilja na internetu. Imali smo nekoliko slučajeva gdje su djeca razmišljala o suicdu“ kaže Saša Rijesojević, predsjednik Udruženja "Nova generacija".

S ovim problemom se svakodnevno susreću i škole. Iako djeca prije nastave ostavljaju telefone u predviđene kutije, nastavnici nad tim nemaju potpunu kontrolu. S druge strane, disciplina i samokontrola kod djece gotovo da ne postoje.

„Najčešće oni samo čekaju da zazvoni da oni mogu da uzmu svoj telefon da vide šta se dešavali I tako dalje. Oni neki koji ne ostave telefon onda traže da idu u toalet pa onda gledaju u toaletu šta se tu nešto dešava. Ako imaju neku pismenu provjeru možda će neko iskoristiti da nešto uradi. Znači i zloupotrebljava se? Da , idu posle časa da se slikaju pa to onda postavljaju na društvene mreže, šalju u neke grupe, često se hejtaju tako da je to jedan ozbiljan problem“, poručuje Jelena Sandić, potpredsjednik Udruženja nastavnika "Ipak se okreće". 

Prekomjerna upotreba telefona ostavlja trag. Posljedice su i psihičke i fizičke, poručuju psiholozi. Roditelji su prvi i najvažniji primjer.

„Ja uvijek govorim da sve ide od kuće, sve ide od roditelja. Ako je došao taj dan i trenutak da se djetetu mora dati telefon, vi postavljate granice, upoznajete dijete sa telefonom i pratite i kontrolišete sadržaj koji će dijete da prati. Zbog čega je uopšte dobio telefon, u koje svrhe će da koristi taj telefon. Oni mogu tamo dosta toga pozitivnog, korisnog da da čuju da se informišu“, kaže psiholog Jelena Milić. 

Problem je sistemski, saglasna je struka. Bez zajedničkog nastupa roditelja, škole i institucija, autoritet se gubi. Upotreba telefona postala je odgovornost, a cijenu nepostavljenih granica plaćaju djeca.