Oko 19 posto hrane dostupne potrošačima u svijetu, odnosno približno 1,05 milijardi tona godišnje, bude bačeno ili propadne u domaćinstvima, ugostiteljstvu i maloprodaji, saopćeno je iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine povodom Međunarodnog dana podizanja svijesti o gubicima i rasipanju hrane.
ADVERTISEMENT
Najveći dio otpada od hrane, čak 60 posto, nastaje u domaćinstvima, 28 posto u sektoru usluga hrane, dok se preostalih 12 posto odnosi na maloprodaju, pokazuju podaci Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) za 2024. godinu.
Istovremeno, oko 13 posto ukupno proizvedene hrane izgubi se već nakon žetve, prije nego što stigne u maloprodajne objekte.
Iz Zavoda upozoravaju na veliki nesrazmjer između količine hrane koja se gubi i baca i broja ljudi koji se suočavaju s glađu. Procjenjuje se da je tokom 2025. godine jedna od 13 osoba u svijetu bila suočena s glađu, odnosno između 608 i 696 miliona ljudi.
Hrana koja se svake godine izgubi ili baci, prema procjenama Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), bila bi dovoljna za prehranu približno 1,26 milijardi ljudi.
Ekonomske posljedice takođe su značajne, s obzirom na to da se godišnje baci hrana čija vrijednost premašuje bilion američkih dolara.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 29. septembar Međunarodnim danom podizanja svijesti o gubicima i rasipanju hrane, a ovogodišnja tema je "Transformativni potencijal smanjenja gubitaka i rasipanja hrane".
Iz Zavoda navode da smanjenje gubitaka i bacanja hrane može istovremeno doprinijeti poboljšanju prehrambene sigurnosti i kvaliteta ishrane, smanjenju pritiska na prirodne resurse i emisija stakleničkih plinova, ali i povećanju produktivnosti i ekonomskog rasta.
Smanjenje otpada od hrane dio je i Ciljeva održivog razvoja UN-a. Jedan od postavljenih ciljeva jeste da se do 2030. godine na globalnom nivou prepolovi količina otpada od hrane po stanovniku u maloprodaji i među potrošačima te smanje gubici duž proizvodnih i lanaca snabdijevanja.
Poseban značaj tog problema ističe se i zbog očekivanog rasta svjetske populacije, koja bi do 2050. godine mogla dostići 9,7 milijardi ljudi, zbog čega će održiviji i otporniji prehrambeni sistemi biti sve važniji za osiguravanje dovoljnih količina hrane.
Iz Zavoda poručuju da su, uz sistemske mjere i saradnju svih aktera u prehrambenom lancu, važni i postupci pojedinaca - od planiranja kupovine i pravilnog čuvanja namirnica do smanjenja porcija, korištenja ostataka hrane i redistribucije viškova.
Naglašavaju da je za smanjenje gubitaka i rasipanja hrane potrebno istovremeno djelovanje potrošača, prehrambenog sektora i institucija, uz pouzdane podatke, edukaciju i odgovarajuće javne politike.