ADVERTISEMENT

Sa ciljem da se pronađu načini za reformu međunarodnih finansijskih institucija kao što su MMF i Svjetska banka, kako bi se omogućio jači glas i bolje zastupanje zemalja u razvoju, osnovana je Nova razvojna banka, 2014. godine.

Sa sjedištem u Šangaju, inicijalnim kapitalom od 100 milijardi dolara koje se mogu posuđivati tokom hitnih situacija. Zajmovi su odobravani za vodne, saobraćajane i druge infrastrukturne projekte.

Početkom godine BRICS-u su se prodružili Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Etiopija i Egipat, dok je Saudijska Arabija poziv dobila, kao i Argentina koja ga je odbila.

(Izvor: Platforma X)

Kada se pogledaju članice BRICS-a na prvi pogled nije jasno šta je to što povezuje sve te zemlje. Dvije su u otvorenom ili manje otvorenom sukobu sa Amerikom, Rusijom i Kinom, dok ostale nisu.

Kina i Indija imaju geopolitičke sukobe a zajedno su u BRICS-u. Ciljevi nisu vojni. A nezvanično preko 30 zemalja želi postati partner BRICS-a.

Zašto BRICS nije blok, šta je zapravo zajednički interes svih zemalja trenutnih i potencijalnih članica, šta povezuje Etiopiju i Kinu, zašto novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa uznemirava do nivoa ozbiljnih prijetnji postojanje BRICS-a za Euronews BiH objašnjava profesor međunarodnih odnosa dr. Zlatko Hadžidedić.

Profesor Zlatko Hadžidedić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Šta je to što grupu BRICS udaljava od toga da postane blok, šta sa sobom nosi koncept multipolarnosti na kojem lideri insistiraju?

Hadžidedić: Za razliku od nekadašnje bipolarnosti iz vremena Hladnog rata, ili unipolarne hegemonije Sjedinjenih Američkih Država nastale nakon raspada Sovjetskog Saveza koncept multipolarnosti ne polazi od ideje da svijet treba da bude podijeljen bipolarno, u dva bloka, nego da centri moći treba da se slobodno razvijaju, u skladu sa svojim geopolitičkim i ekonomskim potencijalima. Takav svijet, sa više od dva pola, zapravo nije svijet blokova nego svijet neograničenog broja velikih sila, koji po definiciji nije zatvoren za nove članice koje ispunjavaju uslove da u njemu participiraju.

Euronews BiH: Venecula, Indonezija, Alžir, Maroko, Kuba, Senegal, Tajland, Bahrein, Vijetnam neke su od zemalja koje su poslale zahtijev za pridruženjem BRICS-u, kao i Turska. Dokle sežu zajednički interesi svih ovih zemalja?

Hadžidedić: Lideri i stratezi većine zemalja u svijetu uvidjeli su da se unipolarna hegemonija SAD urušava. Ipak, skrenuo bih pažnju na listu zemalja koje su pozvane u BRICS, jer ova lista otkriva da se iza koncepta multipolarnosti ipak nalazi geopolitička logika koja treba da stvori sveobuhvatnu alternativu dosadašnjem anglo-američkom konceptu dominacije.

(Izvor: Platforma X)

Britanska, a zatim i američka, dominacija nad svjetskom pomorskom trgovinom zasnivala se na strategiji kontrole nad ključnim morskim prolazima, poput Gibraltara, Sueza, Hormuskog prolaza, prolaza oko Roga Afrike, prolaza oko juga Afrike, prolaza oko Indije, prolaza u Južnom kineskom moru između Kine i Indonezije, Panamskog kanala, prolaza između juga Latinske Amerike i Ognjene zemlje, te prolaza između Aljaske i Rusije – a sve uz pomoć kontrole nad režimima zemalja koje imaju fizički pristup ovim morskim prolazima.

Kada pogledamo listu zemalja pozvanih u članstvo BRICS-a, kao i listu članica-utemeljitelja BRICS-a, možemo odmah vidjeti da su u pitanju upravo zemlje sa čijih teritorija se može ostvariti kontrola nad prethodno navedenim morskim prolazima: Egipat (Suez, Crveno more), Alžir (Gibraltar), Saudijska Arabija i Etiopija (Crveno more i Adenski zaliv), Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati (Hormuski prolaz), Južnoafrička Republika (prolaz oko juga Afrike), Indija (prolaz oko Indije), Kina i Indonezija (prolaz u Južnom kineskom moru), Rusija (prolaz između Rusije i Aljaske), te Argentina (prolaz između juga Latinske Amerike i Ognjene zemlje). Turska kontrolira Dardanele.

Novouspostavljena vlada u Argentini – očito pod uticajem SAD – naknadno je odbila poziv BRICS-a, a slično se ponašaju i vlasti u Saudijskoj Arabiji i Turskoj, koje se nisu nedvosmisleno izjasnile oko pitanja svog prijema u članstvo. Praktično, u članstvo su pozvane sve zemlje koje imaju fizički pristup svim ovim morskim prolazima, a nad kojima je anglo-američka osovina do skora uspijevala ostvariti punu kontrolu.

Ovo pokazuje da BRICS, iako formalno ne predstavlja vojni blok, ipak predstavlja gigantski geopolitički projekat, putem kojeg se kontrola nad svjetskom pomorskom trgovinom izmješta iz ruku anglo-američke osovine i premješta u ruke kruga zemalja okupljenih oko BRICS-a. Mislim da ovo predstavlja jasan odgovor na pitanje dokle sežu zajednički interesi zemalja BRICS-a.

Euronews BiH: Zemlje BRICS-a trenutno, ukupno imaju više od 3,2 milijarde stanovnika, što je oko 40 odsto svjetskog stanovništva, pokrivaju trećinu kopnene površine svijeta. Koji je geopolitički potencijal grupe sa tolikim brojem stanovništva?

Hadžidedić: Kada se ove brojke dodaju prethodno navedenoj listi zemalja i njihovom geopolitičkom odnosu prema pomorskim prolazima pomoću kojih se može kontrolirati cjelokupna svjetska pomorska trgovina, te kada se tome doda da Rusija, Kina, Indija i Iran, sa dodatkom Turske, praktično kontroliraju najveću kopnenu komunikaciju, od Dalekog Istoka do Evrope, tokom takozvanog Puta svile, mislim da ne treba puno razmišljanja da bi se došlo do zaključka kakav je geopolitički potencijal grupe zemalja koje sačinjavaju BRICS,

Euronews BiH: Novoizabrani predsjdnik Donald Trump zaprijtio je zemljama BRICS-a da ukoliko osnuju zajedničku valutu ili učine bilo šta što bi ugrozilo dolar uvešće carine od 100 posto. Sigurno nije bezazlena prijetnja američkog predsjednika, gdje leži strah?

Hadžidedić: Naravno, ova prijetnja američkog predsjednika, ukoliko bude zaista i ostvarena, može bitno ugroziti ekonomije zemalja-članica BRICS-a. Međutim, ukoliko zemlje BRICS-a ostvare kontrolu nad navedenim pomorskim i kopnenim putevima, nema sumnje da bi se one onda našle u poziciji kontrole nad najmanje dvije trećine ukupne svjetske trgovine – poziciji koju su donedavno imale SAD i Velika Britanija.

(Izvor: Platforma X)

Pored toga, upravo usljed pomenute politike carina, SAD bi se našle u totalnoj trgovinskoj defanzivi i (samo)izolaciji u odnosu na zemlje BRICS-a. Jer, po definiciji, Trumpov merkantilizam bio bi inferioran u odnosu na politiku slobodnog tržišta koju bi u praksi odlučno provodile zemlje BRICS-a.

Ukratko, BRICS bi se onda našao u poziciji u kojoj se nekada ranije nalazila anglo-američka osovina, zaključio je profesor Zlatko Hadžidedić.