ADVERTISEMENT

Francuski zakonodavci u petak nisu uspjeli postići kompromis o državnom budžetu za 2026. godinu, ostavljajući Francusku bez novog budžeta odobrenog prije kraja godine.

Zajednički odbor od sedam senatora i sedam zastupnika raspao se za manje od sat vremena, a neslaganja su bila toliko izražena da diskusije nikada nisu ni započele kako treba, piše Euronews.com.

Philippe Juvin, izvjestitelj Senata za budžet, priznao je "nedostatak dogovora o zajedničkoj verziji" koju bi oba doma mogla usvojiti u potrebnom roku.

Premijer Sébastien Lecornu rekao je da žali što parlament neće moći glasati o budžetu prije 31. decembra.

Njegov kabinet je primijetio "neuspjeh zajedničkog odbora u kojem su sjedili zastupnici i senatori, bez vlade" i "žali zbog nedostatka volje kod parlamentaraca", rekao je Lecornu u objavi na X.

Najavio je da će se od ponedjeljka sastati s političkim liderima kako bi razgovarali o tome kako zaštititi francuske građane i pronaći uvjete za rješenje.

Očekuje se da će vlada sada tražiti poseban zakon kojim bi se budžet za 2025. privremeno prenio u novu godinu dok se rasprave nastavljaju.

Takav zakon bi omogućio državi da nastavi s naplatom poreza i isplatom plata državnim službenicima nakon 1. januara.

Upozorenje centralne banke

François Villeroy de Galhau, guverner Banque de France, upozorio je na France Interu da bi poseban zakon bio samo kratkoročno rješenje i da bi doveo do deficita "mnogo većeg od željenog".

Rekao je da poseban zakon ne bi uključivao nikakve mjere štednje i spriječio bi neophodna povećanja potrošnje, poput one za odbranu. Villeroy je dodao da bi se Francuska dovela u opasnost ako bi njen deficit premašio 5% BDP-a.

Francuski deficit trenutno iznosi 5,4% bruto domaćeg proizvoda ove godine, što je najveći deficit u eurozoni. Manjinska vlada je insistirala da budžet za 2026. godinu mora zadržati fiskalni deficit ispod 5%, nakon što je već odustala od prvobitnog cilja od 4,7% kroz skupe ustupke socijalističkim zakonodavcima.

Prijedlog budžeta Senata, jedina verzija o kojoj se glasalo, dostigao je 5,3%, a potrošnja je bila 9 milijardi eura iznad cilja. Razlike između vladinog tabora, koji se zalaže za nižu potrošnju i poreze, i socijalista, koji žele veće budžete, pokazale su se nepremostivim.

Parlamentarni zastoj

Lecornu je imenovan za premijera u septembru i ponovo imenovan u oktobru nakon što su njegova dva prethodnika svrgnuta u parlamentu zbog mjera smanjenja troškova.

Obećao je da će usvojiti budžet do kraja godine bez korištenja ustavnih ovlasti da ga progura bez glasanja, kao što je to činjeno prethodnih godina.

Eric Coquerel, predsjednik zajedničkog odbora i član krajnje ljevičarske stranke Francuska nepokorena, rekao je da "nema razloga za početak ispitivanja članova" jer izvjestitelji nisu mogli predstaviti kompromisni tekst.

Zastoj budžeta dolazi nekoliko dana nakon konačnog usvajanja budžeta za socijalno osiguranje, koji se također pokazao spornim. Investitori i agencije za rejting pažljivo prate fiskalnu poziciju Francuske usred rastućeg duga.

Poseban zakon je posljednji put korišten za privremeno produženje francuskog budžeta za 2025. godinu do početka ove godine, a puni plan potrošnje odobren je u februaru nakon što ga je tadašnji premijer François Bayrou progurao kroz donji dom.

Politička kriza se nastavlja

Francuska je u političkoj krizi otkako je predsjednik Emmanuel Macron raspisao prijevremene izbore 2024. godine, koji su trebali učvrstiti njegovu moć, ali su umjesto toga rezultirali nepotpunim parlamentom i dobicima krajnje desnice.

Očekuje se da će se parlamentarni tok nastaviti sa verzijom budžeta koju je pripremio Senat, posljednjim tekstom o kojem se glasalo.

Međutim, svi politički akteri priznaju da poseban zakon ne bi bio adekvatan, jer bi spriječio neophodna prilagođavanja, poput povećanja troškova za odbranu usred nestabilnih međunarodnih uslova.

Francuski dug je u trećem kvartalu 2025. godine iznosio 117,4% BDP-a, što je više nego u prethodnim kvartalima. Villeroy je upozorio da su se prinosi francuskih obveznica opasno udaljili od njemačkih i približili italijanskim, što je značajno povećalo troškove zaduživanja.