ADVERTISEMENT

Zamislite ambiciozan, ali nepromišljen poduhvat pokušaja sažimanja cijele kulture na samo 100 djela, brendova i ideja.

Pa, to je upravo ono što je švedska vlada preduzela i predstavila. Nakon nekoliko godina rada i čak osam miliona kruna (otprilike 727.000 eura - prema Sweden Heraldu), historičar Lars Trägårdh predao je švedski kulturni kanon ministru kulture na konferenciji za novinare održanoj jučer u Uppsali.

Lista, koja navodno definira šta znači biti Šveđanin i uspostavlja "zajedničku mapu i kompas" za švedske građane i novopridošle u zemlju, bila je svojevrsni omiljeni projekat nacionalističkih, antiimigracijskih Švedskih demokrata. Čak je bila dio izbornog programa desničarske vladajuće koalicije, piše Euronews Culture.

Dakle, šta je ušlo u konačni izbor?

Nobelova nagrada, Pipi Duga Čarapa, IKEA, roditeljsko odsustvo i Biblija Gustava Vase iz 1541. godine, sve je to našlo svoje mjesto na švedskoj listi "kulturnog kanona".

Ostali dodaci uključuju kultni film Ingmara Bergmana iz 1957. Sedmi pečat; Hilmin af Klintov Målningar till templet; gradsku vijećnicu u Stockholmu, koju je dizajnirao Ragnar Östberg; praksu Allemansrätta (slobode kretanja), Kakelungnen (peć za grijanje iz 18. stoljeća) i pjesme autora i trubadura Everta Taubea.

Zvone li neka zvona za uzbunu?

ABBA, vjerovatno najpopularniji švedski kulturni izvoz, nije prošla selekciju.

Razlog za to? Navodno, svi elementi u kanonu moraju biti stari najmanje 50 godina, što bend čini nepodobnim. Uz to, isključuju se savremena iskustva.

Međutim, svako ko ima i najmanje razumijevanje kulturne historije ili ima sposobnost da ukuca riječ od četiri slova u pretraživač zna da je ABBA osnovana 1972. godine, pobijedila na Eurosongu 1974. i objavila svoj istoimeni treći album na kojem su se našle pjesme 'SOS' i 'Mamma Mia' 1975. godine.

Osnovna matematika bi diktirala da ABBA više nego ispunjava uslove u okviru redukcionističkog pravila od 50 godina. Mnogi su primijetili ovo očigledno isključenje.

Švedski parlamentarac Jan Ericson rekao je da je ABBA "jedan od apsolutno najvažnijih simbola švedske kulture" na međunarodnom nivou. Objavio je na internetu: "Dakle, ovdje gomila upućenih PR stručnjaka sjedi i bira različite dijelove švedske kulture i društva koji bi trebali simbolizirati Švedsku. A onda ne uključuju ABBA-u. Koja je u inostranstvu jedan od apsolutno najvažnijih simbola švedske kulture. Šta su, dovraga, tamo mislili?"

Vremenski okvir za ispunjavanje uslova također je isključio većinu doprinosa koje je uplatio otprilike svaki peti Šveđanin rođen u inostranstvu. Većina ovih imigranata stigla je u Švedsku nakon 1975. godine.

Također vrijedi istaći da kršćanski unosi dominiraju na religijskom frontu, s izuzetkom jedne od prvih švedskih sinagoga, Marstrand. Nema spomena o muslimanskom stanovništvu Švedske – vjeri koja je najveća nekršćanska vjerska grupa u zemlji.

Mnogi su osudili listu kao diskriminirajuću, a Švedska akademija koja dodjeljuje Nobelovu nagradu za književnost i predstavnici autohtone skupine Sami kritizirali su inicijativu kao preusku i isključivu.

Udruženje koje predstavlja autohtoni narod Tornedalena na sjeveru Švedske podijelilo je da mu nije dozvoljeno da bude dio projekta, koji je opisalo kao "kontinuirano ugnjetavanje".

Što se tiče švedske autorice iranskog porijekla Shore Esmailian, ona je za novine Sydsvenskan rekla da državno nametnuti kanoni o tome šta znači biti Šveđanin neće pomoći u stvaranju "gostoljubivog i ravnopravnog društva".

Švedski premijer Ulf Kristersson (na slici X posta iznad s ministricom kulture Parisom Liljestrand) branio je inicijativu rekavši: "Razumijevanje kulture koja je oblikovala našu zemlju važno je za sve. Ali možda najvažnije za one koji su došli u Švedsku i za one koji odrastaju u domovima u kojima nedostaju mnoge švedske reference."

Što se tiče Liljestrand, ona je uzvratila kritičarima rekavši da je kanon pogrešno shvaćen.

"Naš pristup ovome je oduvijek bio da švedski kulturni kanon treba biti živi i koristan alat za obrazovanje, zajednicu i inkluziju", rekla je jučer na konferenciji za novinare.

Liste su odlične i čestitam na svom tom Nattvardsgästerna (Zimska svjetlost – koja je ipak prošla izbor), ali ako ne želite da kritičari optužuju kanon da je "nacionalistički obrazovni projekat" koji samo podstiče antiimigrantsko raspoloženje, možda biste trebali razmisliti o tome da su internacionalizam i multikulturalizam koncepti koji ne ugrožavaju kulturnu historiju. Oni je obogaćuju i zaslužuju više od toga da budu odbačeni proizvoljnim rokovima.