Iako su cijene hrane u nekim zemljama niže nego u EU općenito, domaćinstva u tim zemljama često troše veći dio svog budžeta na hranu.
ADVERTISEMENT
Hrana je jedan od najvećih kućnih troškova u Evropi, čineći u prosjeku oko 11,9% potrošnje širom EU i rastući do čak 20% u zemljama poput Rumunije.
Cijene hrane također se uveliko razlikuju širom Evrope. Indeks nivoa cijena hrane Eurostata pruža korisnu osnovu za poređenje. Ako je prosječna korpa hrane u EU postavljena na 100 eura, indeks se može koristiti da se pokaže koliko bi ista korpa koštala u svakoj zemlji.
Nivo cijena iznad 100 znači da je zemlja skuplja od evropskog prosjeka, dok brojka ispod 100 ukazuje na to da je jeftinija.
Prema Eurostatu, Sjeverna Makedonija je 2024. godine bila najjeftinija zemlja za hranu među 36 evropskih zemalja. Standardna korpa hrane tamo je koštala 73 eura, što je čini 27% jeftinijom od prosjeka EU.
Švicarska je najskuplja, sa cijenama hrane koje su 61,1% iznad prosjeka EU. Ista korpa košta 161,1 euro.
Sjeverna Makedonija je zemlja kandidat za EU — još nije članica, ali ima aktivne trgovinske sporazume s EU — dok Švicarska nije u EEA i umjesto toga se oslanja na mrežu bilateralnih sporazuma s EU.
U EU, Rumunija (74,6 eura) ima najniži nivo cijena hrane, dok Luksemburg (125,7 eura) ima najviši. Hrana je 25,4% jeftinija u Rumuniji i 25,7% skuplja u Luksemburgu u poređenju s prosjekom EU.
Nakon Švicarske na vrhu, dvije druge zemlje Evropskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) upotpunjuju vodeću trojku: Island (146,3 eura) i Norveška (130,6 eura).
Zemlje EFTA-e nisu članice EU, a sarađuju s blokom uglavnom na području trgovine i pristupa tržištu, uz zadržavanje veće nacionalne kontrole nad zakonima, granicama i politikama.
Cijene hrane su također najmanje 10% više od prosjeka EU u Danskoj (119,3 €), Irskoj (111,9 €), Francuskoj (111,5 €), Austriji (110,9 €) i Malti (110,9 €).
Jugoistočna Evropa i Zapadni Balkan pokazuju najniže cijene hrane ukupno.
Osim Sjeverne Makedonije i Rumunije, Turska (75,7 €), Bosna i Hercegovina (82,5 €), Crna Gora (82,6 €) i Bugarska (87,1 €) su znatno ispod prosjeka EU.
Srbija (95,7 €) i Albanija (98,7 €) su također jeftinije od EU.
Među "velikom četvorkom" EU, cijene hrane su također više od prosjeka EU u Italiji (104 €) i Njemačkoj (102,9 €). Španija (94,6 €) je 5,4% jeftinija od EU.
Većina zemalja centralne i nekoliko zemalja istočne Evrope ostaje ispod ili blizu prosjeka EU, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku.
Zapadna Evropa generalno bilježi više cijene hrane, a nordijske zemlje su među najskupljima u Evropi.
Razlike u cijenama su važne za domaćinstva
Ilaria Benedetti, vanredna profesorica sa Univerziteta Tuscia, istakla je da strukturni faktori poput troškova proizvodnje, integracije lanca snabdijevanja i izloženosti globalnim šokovima igraju ključnu ulogu u razlikama.
„Manje i visoko otvorene ekonomije – često s valutama podložnim oštrijim fluktuacijama – iskusile su jači prenos rastućih troškova energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i sukoba između Rusije i Ukrajine“, rekla je za Euronews.
Benedetti je naglasila da su ove razlike u cijenama važne jer njihov uticaj zavisi od toga koliko domaćinstva moraju izdvojiti za hranu.
U nekoliko zemalja istočne i jugoistočne Evrope, hrana čini više od 20% potrošnje domaćinstava, dok je u ekonomijama s višim prihodima taj udio obično ispod 12%.
„Kao rezultat toga, isto povećanje cijena nosi mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži“, dodala je.
Troškovi rada i plate
„Najvažniji razlog su razlike u prihodima i platama“, rekao je za Euronews Business Alan Matthews, profesor sa Trinity Collegea u Dublinu.
Zemlje sa višim prosječnim platama, poput Danske i Švicarske, obično imaju više cijene hrane jer se troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.
„Razlike u oporezivanju, posebno PDV na prehrambene proizvode, također objašnjavaju neke od razlika“, dodao je. Neke zemlje, poput Irske, nameću nižu ili čak nultu stopu PDV-a na hranu, dok u drugima, poput Danske, hrana podliježe standardnoj stopi PDV-a.
Matthews je istakao da će na cijene hrane uticati i preferencije potrošača.
Na primjer, potrošači u zemljama sjeverne i zapadne Evrope mogu kupovati veći udio organskih ili premium proizvoda, ili mogu imati preferenciju za brendirane proizvode u odnosu na skuplje proizvode supermarketa.
Implikacije za sigurnost hrane
Jeremiás Máté Balogh, vanredni profesor sa Univerziteta Corvinus u Budimpešti, izjavio je da ove razlike u cijenama imaju implikacije za sigurnost hrane, posebno kada se razmatraju u kombinaciji s raspoloživim prihodima.
„Dok zemlje s visokim prihodima mogu apsorbirati povišene nivoe cijena, domaćinstva s nižim prihodima u centralnoj i istočnoj Evropi suočavaju se s nesrazmjernim teretom, čak i ako su nominalne cijene hrane niže“, rekao je za Euronews.
Eurostatov nivo cijena ne uzima u obzir prihod domaćinstava, tako da ovi nivoi nisu prilagođeni pristupačnosti. Na primjer, dok je hrana skupa u Danskoj, ljudi tamo imaju veći raspoloživi prihod, tako da mogu kupiti više hljeba.