ADVERTISEMENT

Očekivanja da će se ciklus snižavanja kamata centralnih banaka uskoro završiti, pa čak i da bi u nekim dijelovima svijeta mogao uslijediti period povećanja stopa, takođe negativno utiču na raspoloženje – vraćajući prinose na dugoročne obveznice na nivoe posljednji put viđene 2009. godine.

Kako investitori procjenjuju prinose po kojima su spremni kupovati obveznice, tako raste zabrinutost da političari nemaju ambiciju, pa čak ni sposobnost, da dovedu finansije svojih zemalja u red. Ako se rastući troškovi zaduživanja pojave uz stalni pritisak na cijene, centralni bankari mogli bi biti nemoćni da reaguju.

Šta se dešava s dugoročnim obveznicama

Trgovci kupuju i prodaju obveznice na osnovu relativne privlačnosti njihovih fiksnih kamatnih isplata. Što je duži period do dospijeća, kada se vraća glavnica ulaganja, to je više faktora koji u međuvremenu mogu poći po zlu. Zapisi i obveznice s dospijećem od 10 do 100 godina obično plaćaju veće kamate nego obveznice koje dospijevaju za manje od godinu dana, kako bi kupcima nadoknadile dodatni rizik.

Kada se ekonomska perspektiva neke zemlje pogorša, prinosi na obveznice obično padaju, jer su investitori spremni prihvatiti niže prinose. To je djelimično posljedica očekivanja da će centralna banka preusmjeriti fokus s borbe protiv inflacije na poticanje ekonomske aktivnosti kroz niže referentne kamatne stope. Izgledi za niže prinose na dionice i drugu ekonomski osjetljivu imovinu takođe mogu potaknuti potražnju za obveznicama.

Međutim, u posljednje vrijeme prinosi na dugoročne obveznice rastu. U SAD-u je to djelimično zato što je ekonomija – iako ne u punom zamahu – dovoljno snažna da podstakne rekordne cijene dionica, dok inflacija ostaje viša od prognoza, piše Bloomberg.

Zašto postoje zabrinutosti oko duga i deficita

Vlade širom svijeta zaduživale su se jeftinim kreditima nakon globalne finansijske krize 2008. godine, a zatim još više tokom zatvaranja zbog covida-19 i pratećih recesija. Globalni dug dosegao je rekordnih 324 biliona dolara u prvom kvartalu 2025, predvođen Kinom, Francuskom i Njemačkom, prema podacima Institute of International Financea.

Talas zaduživanja djelimično je potaknut produženim periodom izuzetno niskih kamatnih stopa nakon finansijske krize, koji je naglo završen kada je pandemija pokrenula skok inflacije. Najveće centralne banke povećale su kamatne stope i smanjile programe otkupa obveznica, poznate kao kvantitativno popuštanje (eng. quantitative easing), što je otežalo održavanje visokog nivoa zaduženosti. Neke centralne banke sada aktivno prodaju dug koji su akumulirale kroz kvantitativno popuštanje, dodatno povećavajući pritisak na prinose obveznica. Zabrinutost je da će, ako prinosi ostanu visoki, a vlade ne dovedu svoje finansije u red, trošak servisiranja tog duga nastaviti rasti.

U SAD-u, troškovi sveobuhvatnog zakona o porezima i potrošnji predsjednika Donalda Trumpa stvaraju dodatnu zabrinutost među investitorima u obveznice. Zakon o porezima i potrošnji (The One Big Beautiful Bill Act) mogao bi dodati 3,4 biliona dolara američkom deficitu u narednoj deceniji – ne računajući dinamičke efekte poput potencijalnog utjecaja na rast – prema procjenama Congressional Budget Officea, koji pruža nepristrasnu analizu američke fiskalne politike.

Moody’s Ratings oduzeo je SAD-u posljednju preostalu najvišu kreditnu ocjenu u maju, navodeći zabrinutost da će rastući državni dug i deficit narušiti status zemlje kao najvažnije destinacije za globalni kapital. Uvozne carine koje je administracija počela primjenjivati 2025. godine donijele su oko 240 milijardi dolara prihoda do novembra, pomažući da se deficit neočekivano smanji u fiskalnoj godini. Međutim, čak i ako prežive pravne izazove, ti prihodi neće biti dovoljni da popune jaz.

Šta pokreće posljednje promjene na tržištu obveznica

Pored trajnog pritiska duga, politika je bila ključni faktor. Trump je više puta kritikovao predsjednika Feda Jeromea Powella, čiji mandat ističe u maju 2026. godine, zbog toga što nije brže smanjivao kamatne stope.

Direktor Nacionalnog ekonomskog savjeta Bijele kuće Kevin Hassett pojavljuje se kao favorit za zamjenu Powella, a široko se smatra da podržava Trumpovu želju za nižim stopama. Zabrinutost oko nezavisnosti narednog predsjednika Feda potiče neke investitore da traže veće kamate kao nadoknadu za držanje američkih trezorskih obveznica.

Pretpostavka je da bi naredni predsjednik Feda mogao zagovarati brža i dublja smanjenja kamatnih stopa kako bi udovoljio Trumpu, što bi izazvalo skok inflacije i ponovo podiglo prinose na obveznice. Kombinacija globalnih rizika podiže tzv. „terminsku premiju“ – dodatni prinos koji investitori traže kao kompenzaciju za nesigurnost dugoročnog držanja obveznica.

Zašto je skok prinosa na dugoročne obveznice problem

Investitori žele da tržište obveznica bude predvidljivo i stabilno, jer je riječ o imovini koju mnogi drže kako bi osigurali stabilan tok prihoda i uravnotežili volatilnost rizičnijih ulaganja s većim prinosima, poput tehnoloških dionica. Kada dugoročni prinosi naglo porastu, povećavaju se troškovi hipoteka, kredita za automobile, kreditnih kartica i drugih oblika zaduživanja, stežući budžete domaćinstava i kompanija te usporavajući ekonomsku aktivnost.

Ako dugoročni prinosi ostanu visoki, to će se postepeno odraziti i na troškove zaduživanja vlada. U kombinaciji s mogućim pogoršanjem ekonomskih uslova, to može dovesti do tzv. „doom loop“ efekta, u kojem nivo duga raste bez obzira na mjere vlada u vezi s porezima i potrošnjom.

U pojedinim slučajevima, pobune na tržištu obveznica mogu dovesti čak i do pada vlada, kao što je viđeno u Velikoj Britaniji 2022. godine. Mini-budžet tadašnje premijerke Liz Truss, koji je uključivao milijarde funti nefinansiranih obaveza, uzdrmao je tržište obveznica i naveo investitore da povećaju troškove zaduživanja. Početkom devedesetih, tzv. „vigilantes“ obveznica smatrani su dovoljno moćnim da primoraju tadašnjeg predsjednika Billa Clintona da dovede američki dug u red.

Šta bi se dalje moglo dešavati

Nije jasno šta bi produženi period visokih troškova zaduživanja značio za planinu dugoročnog duga na koji su se vlade oslanjale tokom 15 godina izuzetno niskih kamatnih stopa. Pomjeranje prinosa naviše već dovodi do novih pojava s nepredvidivim posljedicama.

Japanske državne obveznice nekada su imale tako niske prinose da su djelovale kao svojevrsno sidro, vršeći pritisak na snižavanje prinosa širom svijeta. U Velikoj Britaniji, kancelarka Rachel Reeves morala je pokazati tržištu obveznica da drži finansije zemlje pod kontrolom, istovremeno balansirajući unutrašnje tenzije u svojoj stranci oko potrošnje.

U SAD-u i dalje postoji zabrinutost da postpandemijska inflacija nije u potpunosti pod kontrolom te da Trumpove uvozne carine mogu dodatno pojačati inflacijske pritiske, gurajući prinose na obveznice još više. S druge strane, njegov trgovinski rat mogao bi oslabiti ekonomiju, što bi Fed i druge centralne banke navelo na smanjenje kamatnih stopa.

Moguća je i kombinacija oba scenarija: rast cijena uz pad ekonomske aktivnosti ili stagnaciju – stanje poznato kao stagflacija. To bi dodatno povećalo neizvjesnost monetarne politike, prisiljavajući Fed da bira između podrške rastu i suzbijanja inflacije.

Da li je ovo pogled u budućnost prinosa na dugoročne obveznice

Jamie Rush, Tom Orlik i Stephanie Flanders iz Bloomberg Economicsa smatraju da bi politika i strukturne sile mogle učiniti prinos na desetogodišnje američke trezorske obveznice od 4,5 posto novom normalom.

To se dešava u trenutku kada decenije pada „prirodne“ kamatne stope – realne kamatne stope koja bi vrijedila kada bi ekonomija radila punim kapacitetom uz stabilnu inflaciju – završavaju i djelimično se okreću u suprotnom smjeru.

„U narednim godinama očekuje se da će prirodna stopa nastaviti blago rasti“, napisali su Rush, Orlik i Flanders u knjizi The Price of Money, objavljenoj u augustu 2025. godine. „Ako se rizici povezani s dugom, klimom, geopolitikom i tehnologijom materijaliziraju, mogla bi značajno porasti.“