Zbog rastućih napetosti između administracije predsjednika Masouda Pezeshkiana i iranskog vojnog vrha, vlada se našla u potpunoj političkoj blokadi, a Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) preuzeo je stvarnu kontrolu nad ključnim državnim funkcijama.
ADVERTISEMENT
Revolucionarna garda blokira predsjednikova imenovanja i odluke te je uspostavila sigurnosni perimetar oko središta moći, čime je vladu praktički isključila iz upravljanja zemljom, doznaje se iz dobro obaviještenih izvora, piše Iran International.
Pokušaj predsjednika Pezeshkiana da prošlog četvrtka imenuje novog ministra obavještajnih službi propao je pod direktnim pritiskom glavnog zapovjednika IRGC-a Ahmada Vahidija. Svi predloženi kandidati, uključujući Hosseina Dehghana, odbijeni su.
Vahidi je, prema izvorima, inzistirao da u ratnim uvjetima sve ključne i osjetljive vodeće pozicije mora birati i izravno nadzirati IRGC. Prema iranskom političkom sistemu, predsjednici su ministre obavještajnih službi tradicionalno predlagali tek nakon odobrenja vrhovnog vođe, koji ima konačnu riječ o ključnim sigurnosnim resorima.
Međutim, s obzirom na nejasno stanje i lokaciju vrhovnog vođe Mojtabe Hameneija posljednjih sedmica, IRGC sada učinkovito sprječava predsjednika da postavi svog kandidata, dodatno učvršćujući kontrolu nad državnim sigurnosnim aparatom.
Pezeshkian je posljednjih dana više puta tražio hitan sastanak s Mojtabom Hameneijem, no svi su zahtjevi ostali bez odgovora. Izvori tvrde da "vojno vijeće", sastavljeno od visokih časnika IRGC-a, sada u potpunosti kontrolira donošenje odluka, provodeći sigurnosni kordon oko Mojtabe i sprječavajući da do njega dopru vladina izvješća o stanju u zemlji.
Istovremeno se odvija i unutarnja kriza u najužem krugu Mojtabe Hameneija. Neki bliski suradnici navodno rade na smjeni Alija Asghara Hejazija, moćne sigurnosne figure u uredu vrhovnog vođe. Napetosti proizlaze iz Hejazijevog izričitog protivljenja Mojtabinom nasljeđivanju oca.
On je ranije upozorio članove Skupštine stručnjaka da Mojtaba nema potrebne kvalifikacije za vođu te je tvrdio da je nasljedni prijenos vlasti nespojiv s načelima koje je postavio Ali Hamenei.
Hejazi je navodno upozorio da bi Mojtabin dolazak na vlast značio predaju potpune kontrole nad zemljom IRGC-u i trajnu marginalizaciju civilnih institucija. Početkom rata izraelski mediji izvijestili su da je Hejazi bio meta zračnog napada u Teheranu, no kasnije se pokazalo da je preživio.
U tom kontekstu, uspon Mojtabe Hameneija nije početak nove faze, već nastavak dugoročnog procesa konsolidacije moći poznatog kao "hameneizam". Sustav je restrukturiran tako da osigurava kontinuitet bez obzira na to tko formalno obnaša dužnost vrhovnog vođe.
Ideologija je toliko duboko usađena u institucije da je svaki nasljednik prisiljen djelovati unutar njezinih zadanih okvira. Sam sustav, a ne pojedinac, reproducira unaprijed definiranu političku logiku.