Vojni analitičar Hamza Višća u razgovoru za Fenu ocijenio je da kopnena intervencija u Iranu nije realan scenarij te da sukob između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Izraela s jedne i Irana s druge strane nema kapacitet da preraste u rat širih razmjera i da će vjerovatno kratko trajati.
ADVERTISEMENT
Višća navodi da su, po informacijama kojima raspolaže, SAD i Izrael napad na Iran planirali sedmicu prije 28. februara, kada je napad zapravo izveden, ali da je realizacija pomjerena zbog, kako je rekao, meteo uslova.
"Također, SAD i Izrael su kroz njihova izviđanja, praćenja i uz pomoć drugih obavještajnih podataka, dobili jasnu sliku šta je ajatolah Ali Hamnei radio subotom ujutro u određeno vrijeme te sliku o njegovoj rutini, rutini komandanta iranske Revolucionarne garde, pa i svih drugih vidova oružanih snaga Irana", kaže vojnopolitički analitičar.
Govoreći o pregovorima između Washingtona i Teherana o iranskom nuklearnom programu, koji su prethodili napadu na Iran, ističe da oni nisu mogli suštinski promijeniti tok događaja.
"Pregovori koji su se vodili između SAD-a i Irana ništa nisu mogli promijeniti, osim možda da je pregovarač iz Irana došao i rekao 'predajemo se'. Bez predaje Irana, teško da bi, prije svega, izraelski premijer Benjamin Netanyahu dao saglasnost američkom predsjedniku Donaldu Trumpu da ne moraju izvršiti napad, bez obzira na to što su već koncentrirali sve snage", smatra Višća.
Na pitanje da li bi, po njegovoj procjeni, moglo doći do kopnene intervencije SAD-a i Izraela, odgovorio je da to ne smatra realnim scenarijem.
"Izrael je zadovoljan tempom kojim se degradira odbrambena sposobnost Irana i njegov uticaj na Bliskom istoku, tako da nema potrebe za kopnenom operacijom. Osim toga, poznato je da ko god je napadao Iran tokom njegove više hiljada godina duge tradicije, gubio je kopnene bitke i nije ga uspio osvojiti", podsjeća Višća.
Kao jedini scenarij povezan s "kopnom" vidi mogućnost unutrašnje destabilizacije kroz nacionalne manjine te napominje da možda Izrael i SAD "igraju na tu kartu".
"Nacionalne manjine u Iranu čine gotovo 50 posto stanovništva i u tom smislu važna nacionalna manjina su Kurdi. Najbrojniji su Azerbejdžanci, zatim Turci, između ostalih tu su i Baluči, kao i Jevreji, koji su najmanje brojni. Tako da bi se neka unutrašnja pobuna tih nacionalnih manjina možda mogla iskoristiti, u smislu: "mi ćemo vam slati naoružanje i novac, samo vi ratujte s njima", otprilike kao što se sada radi sa Ukrajinom ili ranije u nekim drugim ratovima", mišljenje je vojnog analitičara.
Govoreći o unutrašnjim političkim promjenama u Iranu, Višća naglašava da su one moguće isključivo iznutra, ali da trenutna opozicija i protestni pokreti nemaju kapacitet da izazovu ozbiljne sistemske promjene.
"Više će se promjena, bar za početak, desiti od same sadašnje vlasti koja će htjeti da bude efikasnija, ali i narodu prihvatljivija", ocjena je sagovornika Fene.
Kada su u pitanju procjene trajanja sukoba, Višća je mišljenja da bi rat mogao biti okončan u roku od dvije do tri sedmice, budući da SAD, Izrael i Iran intenzivno troše značajne količine ubojnih sredstava te stoga izražava sumnju da sve tri zaraćene strane raspolažu dovoljnim rezervama za vođenje dugotrajnog rata.
"Mislim da su SAD ovim napadom htjele malo i da demonstriraju svoju sposobnost zbog Kine, jer je situacija sa Hormuškim moreuzom slična situaciji sa Tajvanom. Jedini koji bi htio da ovo bude dugoročni sukob do konačnog pada Irana je Netanyahu. Njemu bi to odgovaralo, jer što je sukob duži, duže će se odlagati njegov pravni progon zbog ratnih zločina, ali i zbog nekih korupcijskih i sličnih djela za koje je već odavno optužen u Izraelu", ističe.
Komentirajući mogućnost šireg međunarodnog sukoba, kazao je da to ne smatra izvjesnim jer ne vidi spremnost za tako nešto.
"Postoji verbalna podrška i za jedne i za druge, ali koliko vidim niko nije spreman da učestvuje u tom ratu osim Izraela i SAD-a s jedne i Irana s druge strane. Rusija osuđuje napad, ali nema namjeru ništa uraditi da zaštiti Iran. Kina također osuđuje napad, ali se nada da će se sukob završiti što prije da ne bi došlo do odlaganja susreta američkog i kineskog predsjednika predviđenog za prvu sedmicu aprila. Također, Kina je zadovoljna i činjenicom da već sada na moru plove transporti nafte iz Irana za kineske potrebe u narednih pet mjeseci, taman da se pregrupišu i nadoknade oko 13 - 15 posto nafte koliko uvoze iz Irana", navodi Višća.
Na kraju, ističe da diplomatsko rješenje ad hoc između tri direktno uključene strane ne vidi kao realno, ali smatra da bi arapske zemlje, suočene s činjenicom da američke baze ne štite njih, već primarno vlastite interese, mogle izvršiti pritisak na SAD "da ih naoružaju i uključe u neki štit koji bi ih mogao odbraniti od Irana".
"U tom smislu, arapske zemlje mogu vršiti pritisak da se okonča sukob i da se sjedne za pregovarački sto", zaključio je Višća.
Napad koji su 28. februara izvele Sjedinjene Američke Države i Izrael na ciljeve u Iranu uslijedio je nakon višemjesečnih tenzija i neuspjelih pregovora o iranskom nuklearnom programu. Washington i Teheran su u prethodnom periodu vodili indirektne razgovore o ograničavanju iranskih nuklearnih aktivnosti, ali bez konkretnog dogovora.
Sukob se odvija u osjetljivom regionalnom kontekstu Bliskog istoka, gdje Iran ima snažan politički i vojni uticaj kroz mrežu saveznika i partnerskih oružanih grupa. Istovremeno, Izrael godinama upozorava da neće dozvoliti Iranu razvoj nuklearnog oružja, dok SAD održavaju značajno vojno prisustvo u regiji, uključujući baze u zemljama Zaljeva.