Prošlo je tri dana od tragedije u Novom Sadu u kojoj je, nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici, stradalo 14 osoba, a građevinska inženjerka Andrijana Milovanović kaže za Euronews Srbija da nije upoznata sa tim da je urađena ocjena stanja objekta prilikom rekonstrukcije, te da nije dozvoljeno na takav objekat dodavati druga opterećenja.
ADVERTISEMENT
Milovanović navodi da je najprije investitor odgovoran za održavanje objekta.
"Mi imamo pravilnike za to. Onaj ko je radio projektni zadatak, to je opet neka kuća koja ima adekvatne stručnjake i može da izradi takav zadatak. Zatim projektant, izvođač radova, stručni nadzor. Onda imamo komisiju za tehnički prijem. I na kraju onaj ko je izdao tu upotrebnu dozvolu", objašnjava inženjerka dodajući da se radi o celom "lancu", te da postoji čitava procedura na koji način se to radi.
Dodaje da nije važno da li je projekat radila strana ili domaća firma, ukoliko je ispoštovala zakone, radila odgovorno, imala zaposlene inženjere koji imaju adekvatne licence i sprovodila sve po procedurama.
Kaže da su strani zaposleni morali imati adekvatne licence, ali i da javnost i dalje nema sve činjenice.
"Negdje se naslućuje da je možda najveći problem svega ovoga, zapravo ovo što je uzrokovalo sam lom, činjenica da ste vi rekonstruisali jedan stari objekat koji je izgrađen 60-ih godina, prema pravilima koja su tada važila, koji je nagrižen nekim zubom vremena i raznim opterećenjima koja su se tu dešavala, da ste tu počeli rekonstrukciju i da pre toga niste uradili ocjenu stanja. Šta to znači? To znači ne samo da ocijenimo kakva je to opremljenost objekta, nego da sve konstruktivne elemente, noseće elemente, elemente koji nam daju stabilnost tog objekta i bezbednost ono što je ovdje cilj svega toga. Nisam vidjela da je to urađeno".
Milovanović za Euronews Srbija napominje da nije dozvoljeno da se na takav objekat dodaje drugo opterećenje.
Da li je ugrožena istraga zbog uklanjanja materijala sa mjesta nesreće?
Navodi i da kada se objekta projektuje, on se gradi za životni vijek od 100 godina, uz redovno održavanje.
"Od trenutka kada utvrdimo stanje konstrukcije, mi imamo različite metode da ojačamo konstrukciju, da je popravimo, da zamijenimo neke konstruktivne elemente, a ponekad imamo i možemo samo zaključiti da objekat nije bezbjedan za rekonstrukciju, da treba pristupiti rušenju i izgradnji novog objekta", objašnjava ona.
Upotrebna dozvola
Govoreći o navodima da ova zgrada nije imala upotrebnu dozvolu nakon rekonstrukcija, Milovanović napominje da je upotrebna dozvola neophodna kako bi objekat nakon rekonstrukcije bio spreman za upotrebu.
"Posebno javni objekat gdje mi očekujemo svakog dana, toliko mnogo godina u budućnosti da to ljudi koriste. Prije upotrebne dozvole morala je da izađe nekakva komisija za tehnički prijem da utvrdi da li je sve u tom objektu isprojektovano i izgrađeno. Ne samo prema projektu, već i po pravilima struke".
Uklanjanje ruševine i dokazi
Na pitanje, da li je zbog uklanjanja materijala sa mesta nesreće ugrožena sama istraga, Milovanović objašnjava da u Srbiji ima mnogo firmi koje se bave tom vrstom vještačenja, ali da je pitanje da li će biti angažovane.
"Imamo i laboratorije, imamo i neke druge vrste ispitivanja. Mi imamo nekoliko metoda, možemo to proračunskim, nedestruktivnim metodama, destruktivnim, trebalo bi sve ovdje sada da se vidi. A mislim da to što su uklonjene ruševine neće smetati utvrđivanju. Neće smetati, mi imamo snimke, imamo dovoljno znanja, ako naravno ako budemo imali pristup dokumentaciji, onda je prilično jednostavno ustanoviti gdje je tu odgovor", zaključuje ona.