ADVERTISEMENT

Posljednjih godinu dana roditelji su počeli obraćati više pažnje na zaštitnu opremu za svoju djecu i modele trotineta koje im kupuju, no teške povrede i dalje se događaju, čemu svakodnevno svjedoči i dječji hirurg u Klaićevoj dr Mario Kurtanjek.

„Za razliku od prošle godine, ovogodišnji statistički podaci pokazuju da nam dolazi manji broj pacijenata. Vidi se da je medijski uticaj doprinio tome da djeca ipak nešto manje koriste trotinete. Uprkos tome, i dalje bilježimo teške tjelesne povrede“, kaže Kurtanjek, koji je za Index.hr iznio najnovije trendove koje primjećuje u bolnici.

Teške povrede glave

„Djeca nam najčešće dolaze s prelomima dugih kostiju, tačnije ruku i nogu. Često ne nose kacige koje su obavezne, pa nam dolaze i djeca s teškim neurohirurškim povredama za koje je potrebno intenzivno hirurško liječenje, a često i operacije“, kaže.

U mnogim slučajevima ostaje pitanje hoće li se djeca koja padnu sa trotineta moći u potpunosti oporaviti ili će posljedice osjećati do kraja života. Upravo ovih dana, kaže ljekar, u Klaićevoj je jedno dijete koje je slomilo nogu zbog pada sa trotineta.

E-trotinet (Izvor: AP Photo/David Zalubowski)

„Gotovo svakog dana na hitni prijem primamo djecu s povredama zadobijenim pri padu sa trotineta“, kaže. „Takva djeca uglavnom ostaju na liječenju od tri do deset dana.“

Na Indexu smo već interaktivnom grafikom uporedili kakve su posljedice pada sa trotineta pri određenim brzinama u poređenju sa padom sa zgrade. Primjerice, osoba koja padne sa trotineta pri brzini od 25 km/h, što je zakonski maksimum, osjetiće iste posljedice kao da je pala sa prvog sprata zgrade. Onaj ko padne sa trotineta pri brzini od 50 km/h, što je čest slučaj, doživjeće iste posljedice kao pri padu sa trećeg sprata zgrade.

„Djeca nisu svjesna brzine“

Kurtanjek objašnjava i šta se događa kada djeca počnu padati sa trotineta koji jure velikim brzinama.

„Nisu svjesni brzine koju trotinet postiže u vrlo kratkom vremenu pa padaju doslovno kao drvo, bez osjećaja da će se nešto dogoditi. Ne mogu predvidjeti pad jer je riječ o vrlo velikim brzinama, stoga uglavnom padnu na glavu, prednjim dijelom“, kaže. „Prilikom tog udarca često zbog potresa mozga dolazi do pucanja krvnih sudova u mozgu i krvarenja.“

Ljekar napominje da su u drugim situacijama, poput pada s bicikla ili povrede u saobraćajnoj nesreći, osobe znatno pripremljenije, što pad sa trotineta čini još opasnijim.

„Djeca na trotinetima ne mogu predvidjeti kako će pješaci ili automobili reagovati u saobraćaju, a uz to nisu saobraćajno obrazovana, što dovodi do toga da nisu ni svjesna opasnosti koja im prijeti“, kaže.

Čest je slučaj da djeca padnu sa trotineta koji uopšte nisu njihovi, nego su ih pozajmila od prijatelja, pa roditelji za to saznaju kada već bude prekasno, kaže Kurtanjek.

„Trebamo i dalje apelovati na roditelje, prijatelje, kumove i sve ostale koji žele obradovati djecu nekim prevoznim sredstvom da ne kupuju trotinete. Ako i moraju, neka im kupe trotinete na guranje, ali nikako ne električne trotinete“, ističe Kurtanjek, koji smatra da bi starosna granica za električne trotinete trebalo da bude podignuta na 16 godina umjesto trenutnih 14.

„Vidjeli smo čak i roditelje koji svoju djecu voze na trotinetima. U takvim situacijama samo je pitanje vremena kada će se neko povrijediti i koliko će teške biti te povrede. Trotineti nisu igračke, to su prevozna sredstva koja postižu velike brzine“, kaže Kurtanjek.