ADVERTISEMENT

Od pada Bašara el Asada krajem 2024. godine izraelska vojska kontroliše jug zemlje (Golansku visoravan, regije oko grada Dare i Al-Kuneitre), dok su Turci uspjeli da ostvare uticaj na novi režim Ahmeda El Šare i sporazumima sa njegovom vladom obezbijede raspoređivanje vojnih snaga u tri baze na teritoriji Sirije, piše Euronews Srbija.

Rivalstvo dvije države uticalo je da one postanu stožeri okupljanja regionalnih zemalja koje imaju oprečne interese ka suprotnom taboru. Tako su na stranu Izraela stali Grčka i Kipar, zbog svog višedecenijskog spora sa Turskom, dok je Turska formirala savez sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom. Pored toga, lista država nije kompletna, obzirom da je sklopljen ugovor turske vlade o odbrambenoj saradnji sa Egiptom, a Ankara sve više pokazuje interesovanje da uključi ovu zemlju u novoformiranu alijansu. S druge strane, Izrael održava bliske veze sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Indijom, koje su regionalni rivali Saudijske Arabije, odnosno Pakistana.

Situaciju u regionu dodatno usložnjava neriješeni sukob SAD sa Iranom i njegovim proksi saveznicima, kao i nemogućnost postizanja sporazuma o miru na prostoru Gaze i južnog Libana.

Nova eskalacija

Izraelska avijacija izvela je u noći 18. avgusta osam vazdušnih udara na vazduhoplovnu bazu Abu al Duhur koja se nalazi pored Idliba, na oko 70 kilometara od granice sa Turskom na sjeveru Sirije. Iako napadi nisu prouzrokovali nikakve žrtve, njima je poslana ozbiljna poruka vlastima u Damasku, ali i u Ankari, da vlada u Tel Avivu neće tolerisati raspoređivanje turskih snaga u ovoj zemlji i širenje vojne saradnje te dvije države.

Ono što je interesantno jeste da je prethodnog dana zajednička sirijsko-turska delegacija vršila inspekciju baze kako bi se utvrdilo kada će ona biti u stanju da primi turske snage. Gotovo momentalni odgovor koji je stigao sa izraelske strane mogao je duboko da potrese region, obzirom da se dio turskih snaga nalazio u blizini položaja koji je gađan, bez ikakve ideje da će doći do udara izraelske avijacije.

Oštre poruke izraelskih zvaničnika

Povodom ovog napada, izraelski ministar odbrane Israel Katz je u objavi na društvenoj mreži X istakao kako njegova zemlja „neće tolerisati opasne avanture Turske u Siriji“, naročito djelovanje aktera koji „ugrožavaju njegovu sigurnost“.

Naročito je ukorio turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana navodom da će bolje proći sa držanjem praznih govora protiv Izraela, nego ako „testira izraelsku odlučnost“ da brani svoje interese.

Oglasio se i izraelski premijer Benjamin Netanyahu koji je istakao da eventualno raspoređivanje turskih trupa „krši sporazum o statusu quo“ koji je postignut između izraelske i sirijske vlade. On je ukazao da su sirijske vlasti već dozvolile raspoređivanje turskih snaga u blizini Alepa, što je izazvalo reakciju izraelske vojske da bi se spriječilo dodatno dopremanje istih u bazi kod Idliba.

Benjamin Netanyahu (Izvor: Ronen Zvulun, Pool Photo via AP)

Konkretinu poruku o riješenosti izraelskih snaga da pruže otpor bilo kakvom širenju turskog uticaja prenio je dan poslije napada, 19. avgusta, i načelnik generalštaba IDF-a general Eyal Zamir, koji je simbolično obišao pozicije vojske u južnoj Siriji. Tom prilikom je istakao da „mi nećemo dozvoliti da se neprijateljske snage stacioniraju u blizini naših granica“, što je direktna aluzija na minule događaje. Upozorio je na potrebu pripreme shodno promjenama koje se „dešavaju na sirijskom frontu“, te da će IDF znati kako da upotrijebi silu.

Reakcije Turske, Sirije i američkog ambasadora u Turskoj

Sirijski ministar spoljnih poslova Asaad al-Shaibani uputio je oštre kritike prema djelovanju Izraela, a ubrzo je stigla reakcija iz Turske. Ankara je istakla da su optužbe iznesene od strane vlade u Tel Avivu „neodržive“, te da će ona nastaviti „da sarađuje sa sirijskom vladom“ i nikada neće dozvoliti destabilizaciju Sirije. Donekle iznenađujuće, američki ambasador u Turskoj i specijalni izaslanik u Siriji, Tom Barrack, izjavio je da izraelski napadi unose „duboku zabrinutost i predstavljaju nepotrebnu eskalaciju koja neće unaprijediti regionalnu stabilnost.“

Dalje zaoštravanje odnosa zbog najave razvoja sirijskog civilnog nuklearnog programa?

Istog dana kada je došlo do izraelskih napada, 18. avgusta, u sirijskoj prijestonici Damasku ministar spoljnih poslova Asaad al-Shaibani je sa šefom Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafaelom Grossijem održao konferenciju za štampu. Tada su oba zvaničnika potvrdila da je došlo do „nove faze saradnje“ u okviru koje su međunarodni inspektori dobili pristup lokaciji Dair ez-Zor i još jednom mjestu gdje su članovi režima Bašara el Asada razvijali nuklearni sirijski program. Još važnija bila je potvrda da je postignut napredak oko pitanja razvoja civilne nuklearne energije, a vlada u Damasku izrazila je „punu transparentnost“ u daljim odnosima sa međunarodnom agencijom za nuklearnu energiju.

Iako je riječ o civilnom nuklearnom programu, njegov razvoj sigurno nije naišao na dobar prijem u Izraelu. Tamo je još 1981. godine formirana tzv. Beginova doktrina koja govori da niti jedan susjedni neprijateljski režim ne smije da razvija oružje za masovno uništenje, među koje spada i nuklearna bomba, jer to može ugroziti bezbjednost Izraela. Upravo je ovaj susret u Damasku mogao da bude dodatni razlog za izraelsku intervenciju prema bazi Abu al Duhur. Iako baza nema direktne veze sa nuklearnim programom, napad na nju je zgodna prilika da se pošalje poruka drugoj strani, obzirom da je sirijska vlada izjavila da želi da zadrži nuklearni materijal koji je ranije proizveden u Asadovo vrijeme, naravno uz nadgledanje međunarodnih posmatrača.

Ta činjenica može pružiti dobar izgovor Izraelu da nastavi sa ofanzivnom politikom ka Siriji. Sigurno nije slučajno što se sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa susreo u Damasku 20. avgusta sa turskim ministrom energetike Alparslanom Bayraktarem. Pored rasta tenzija sa izraelskom vladom, jedna od tema sigurno je bila i eventualni razvoj sirijskog civilnog nuklearnog programa, čijem razvoju može znatno doprinijeti turska država obzirom da se otvaranje prve civilne elektrane u Bujukeceliju očekuje ove godine. Ne treba zaboraviti da je u toku 2007. izraelska vojska gađala sirijsko nuklearno postrojenje Dair ez-Zor u okviru operacije „Outside the Box“, kako bi onesposobila nuklearni program te zemlje. Zato oko ovog pitanja treba očekivati dalji rast napetosti Izraela sa Sirijom, ali i sa Turskom, posebno ako nakon sklapanja saveza tzv. "Islamskog NATO-a“, Pakistan bude rasporedio nuklearne bojeve glave na turskoj teritoriji.