Rekordno nizak vodostaj Dunava ovih dana ne otkriva nam samo riječno dno, već i ono što je hiljadama i decenijama godina skriveno ispod vode. Od potencijalnih ostataka drevnog mamuta, preko nacističkih brodova i bombi iz Drugog svjetskog rata.
ADVERTISEMENT
U Sjevernoj Bugarskoj, jedan mještanin sela primijetio je neobične ostatke, riječ je o selu Rjahovo. Čim su mještani primijetili da je nešto neuobičajeno, obavijestili su regionalni muzej.
Sada se vrši istraga o čemu se radi, ali se pretpostavlja da je riječ o donjoj vilici, o dvije kljove i najvjerovatnije rebru drevnog mamuta.
Nacistički brodovi ponovo isplivali
U Prahovu se ponovo vide olupine nacističkih brodova. Ovo nije prvi put, ali svakako ukazuje na nizak vodostaj.
Brodove su navodno potopili sami nacisti 1944. godine, tokom povlačenja pred Crvenom armijom. I, kako kažu stručnjaci, na dnu Dunava kod Prahova se nalazi najvjerovatnije na desetine ovakvih brodova, a neke nepotvrđene informacije upućuju na to da u tim brodovima čak ima i neiskorišćene municije.
Kod Opatovca, između Vukovara i Iloka, mještani su prvi put mogli da vide ovako vidljiv brod.
Članak iz 1937. godine otkriva šta se tačno dogodilo: riječ je o mađarskom teretnom brodu Fulton, koji je vukao prema Novom Sadu oko 50 vagona uglja.
Dogodila se, prema tom članku, nesreća. Nije ustanovljeno šta se tačno dogodilo, ali mještani, kako kažu, nikada nisu mogli da vide ovaj brod u ovakvom stanju.
Bombe iz Drugog svjetskog rata i izgubljeni automobil
I širom Mađarske su pronađene bombe iz Drugog svjetskog rata, ali ima i onih predmeta koji možda ne govore nešto o prošlosti, ali su svakako bitni za pojedinačne priče.
"Bilo je za očekivati da će se pojaviti tragovi iz različitih perioda prošlosti. S obzirom na to da su rijeke i Dunav i Elba i mnoge druge velike plovne rijeke oduvijek bile mjesto ljudskih, središte ljudskih aktivnosti, potpuno je očekivano da se različiti tragovi pojave, prosto kad se vodostaj, kad se nivo vode povuče.
Ali ono što je fascinantno je zapravo raznolikost tih nalaza. Od ovih nacističkih brodova za koje smo već znali, koje smo vidjeli kod Prahova, preko gladnog kamenja srednjovjekovnog iz Elbe, pa do potpuno neočekivanih tragova mamuta na obali Dunava u Bugarskoj", rekla je Milica Marjanović iz Arheološkog instituta za Euronews Srbija.
Pored arheoloških nalaza, pažnju javnosti privukli su i predmeti iz novije prošlosti, poput pronađene Opel Corse, ali i bombi iz Drugog svjetskog rata. Na pitanje zašto su upravo rijeke čuvari istorije i šta se to u njihovim koritima može sačuvati hiljadama godina, Milica Marjanović ističe:
"Sedimenti riječnog dna su poznati po tome što vrlo dobro čuvaju posebno organske materije. Naime, slojevi mulja i pijeska stvaraju anaerobne uslove u kojima je raspadanje tih organskih materija mnogo teže. Tako da se često u nekim močvarnim predjelima, u koritima rijeka, nalaze predmeti od kože, drveta ili nešto što se inače ne bi očuvalo."
Drugi razlog iz kojeg postoji dosta nalaza u koritima rijeka jeste to što talasi rijeke u kontinuitetu prekrivaju predmete pijeskom i muljem, i to je na neki način barijera i zaštita od mehaničkih oštećenja, i na taj način ih, u stvari, konzerviraju na svom dnu.
Na pitanje da li bi nastavak pada vodostaja Dunava mogao da otkrije još neke tragove prošlosti, imajući u vidu njeno istraživanje Dunavskog limesa, sagovornica je rekla:
"Naravno. Dunav je bio izuzetno značajna rijeka u rimskom periodu. To je bila sjeverna granica carstva nekoliko vjekova. I osim značajnih vojnih utvrđenja, manjih, većih, osmatračnica i različitih tih vojnih građevina, na toku, na liniji limesa, postojala je brojna prateća infrastruktura", rekla je Marjanović.
Civilno naselje koje je prerastalo u prave gradove, uz njih radionice, amfiteatri, putevi, mostovi, pristaništa – sve to možemo da očekujemo da se vidi sa povlačenjem Dunava. Nešto od toga je nama već poznato.
Prije izgradnje hidroelektrana Đerdap 1 i 2, vršena su obimna arheološka istraživanja, prije svega na prostoru Đerdapske klisure, jer se tada već znalo da će aktiviranjem hidroelektrane nivo Dunava dosta da poraste.
I tada su brojni lokaliteti istraženi, ne samo sa limesa, već i praistorijski, srednjovjekovni, svi na tom prostoru, ali su nakon otvaranja hidroelektrane oni ostali pod vodom.
"Ovakvi trenuci, kada je nizak vodostaj Dunava, predstavljaju dragocjenu priliku da se još jednom neki od tih lokaliteta koji su u potpunosti ili djelimično potopljeni provjere, da evidentiramo starija istraživanja, da možda nešto novo zaključimo i da još nešto novo saznamo, zapravo, o njima. A ono što je potpuno nepoznato, a što se možda može očekivati povlačenjem vodostaja, jesu ostaci pristaništa i mostova, pošto je to prilično jedna, ne rupa u našem znanju, ali je to jako teško uočiti bez istraživanja sonarom".
Prema njenim riječima, "nizak vodostaj je prilika za arheologe, ali i razlog za zabrinutost".
Rekordno nizak vodostaj Dunava donosi brojne izazove i posljedice, ali za arheologe predstavlja i rijetku priliku za nova otkrića.
"Mi kao arheolozi, naravno da smo svjesni svih tih negativnih mogućih efekata, ali prosto kao istraživači smo i uzbuđeni jer se ovakva prilika rijetko kad ukazuje. A sa druge strane, tu je i određena doza zabrinutosti, jer kad ti ostaci isplivaju na površinu, oni postaju fragilni, skloni propadanju, i onda arheolozi moraju za kratak vremenski period, prije nego što se vrati vodostaj Dunava ili prije nego što ti ostaci zauvijek nestanu, arheolozi moraju da ih zabilježe, dokumentuju kako treba i po mogućnosti konzerviraju, eventualno, ako je neki manji predmet, da odnesu u muzej", zaključila je ona.