UNESCO-ova oznaka jedno je od najvažnijih svjetskih priznanja za kulturnu i prirodnu baštinu. No, ona nije samo potvrda iznimne vrijednosti nekog materijalnog ili nematerijalnog dobra, nego i obaveza njihova očuvanja za buduće generacije. Šta Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora imaju na UNESCO-voj listi svjetske baštine, koje su obaveze zemalja, a koji benefiti od stavljanja na UNESCO-vu listu?
ADVERTISEMENT
Bosna i Hercegovina na UNESCO-oj listi ima pet dobara. Stećci na prostoru Stoca, Špilja Vjetrenica, područje Starog mosta u Mostaru, most u Višegradu i prašuma Janj. Šumski rezervat od 295 hektara sa netaknutim i autohtonim sastojinama bukve, jele, smreke, javora i brijesta prvi se našao na UNESCO-voj listi.
"To znači da je ovdje svaka ljudska aktivnost i intervencija strogo zabranjena. Imamo jasan plan upravljanja, ovdje se sastajem sa svojim kolegom i suradnikom, ekologom, redovito patroliramo terenom, a imamo i šumare s ovog područja", kaže šumarski inženjer Rosa Rakita.
Na drugoj UNESC-ovoj listi- listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva od 2014. je zmijanjski vez. tradicionalna tehnika vezenja karakteristična za područje Zmijanja kod Banje Luke. Poseban je po tome što se izrađuje isključivo tamnoplavim koncem. Zahvaljujući stavljanju na UNESC-ovu listu ovaj gotovo zaboravljeni zanat ima novi život.
Zmijanjski vez (Izvor: Muzej RS)
"Imamo uramljene vezove, poslužavnike ukrašene zmijanjskim vezom, odjeću za muškarce i žene, kućni tekstil, nakit. To pokazuje da je zmijanjski vez vrlo svestran i da se može primijeniti gotovo svugdje", govori Slobodanka Ristić Gašić, predsjednica Udruženja žena "Duga".
Srbija
Iz Srbije na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine su Stari Ras i Sopoćani, manastir Studenica, Gamzigrad – Romulijanu, te Dečani, Pećka patrijaršija, Gračanica i crkva Bogorodice Ljeviške koja je na UNESC-ovoj listi svjetske baštine u opasnosti.
"Pojavljivanje na tu listu ima težinu i postaje opštepoznat spomenik. Ne daj Bože da nekad nešto bude srušeno, svi će znati da je tu postojao", kaže Oliver Tomić, historičar umjetnosti i univerzitetski profesor.
Put do UNESCO-ove liste dugotrajan je i zahtjevan. Država najprije lokalitet uvrštava na svoju indikativnu listu, zatim priprema opsežnu nominacijsku dokumentaciju kojom dokazuje njegovu izuzetnu univerzalnu vrijednost. Nominaciju potom ocjenjuju međunarodna stručna tijela, dok konačnu odluku donosi UNESCO-ov Komitet za svjetsku baštinu.
"Moraju da ispunjavaju određene kriterijume, jer ne možete da uzmete jedan spomenik koji je vrijedan a koji se nalazi u nekom ružnom okruženju ili zagušenju koji više nije u prirodnom ambijentu. Mnogo je lakše predložiti manasiju kao što je država već uradila, Ravanicu, nego Prizren gdje se nalazi neka grozna divlja grana", kaže Tomić.
Crna Gora
Crna Gora trenutno ima četiri lokaliteta na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine. Dva su samostalna dobra, a dva su dio međunarodnih serijskih upisa. Među njima su Prirodno i kulturno-historijsko područje Kotora te Nacionalni park Durmitor. Najveći izazovi odnose se na područje Kotora. UNESCO godinama upozorava na nekontroliranu gradnju u Boki kotorskoj, veliki pritisak masovnog turizma, posebno kruzerskog saobraćaja, saobraćajne gužve i narušavanje autentičnog kulturnog pejzaža.
"Što je bila i rasprava na prošlogodišnjem komitetu u Parizu, mi smo od tada poslušali te preporuke i od tada je država zaista dosta toga uradila da pokaže UNESCO-u da će zaista da obraća pažnju na te rizike koji se pojavljuju u prostoru", rekla je Tamara Vujović, ministrica kulture Crne Gore.
Crkva u Kotoru (Izvor: Profimedia)
Ni Durmitor nije bez izazova. Među njima su nelegalna gradnja, planovi za infrastrukturne projekte, pritisak turizma te očuvanje riječnih kanjona i bogatog biodiverziteta.
"Tu je svakako da se usaglasimo oko skijališta i njegove pozicije i daljeg razvoja Durmitora i nelegalne gradnje u području Nacionalnog parka", govori Vujović.
Upis na Listu ne predstavlja samo međunarodno priznanje, već i dugoročnu obavezu zaštite i očuvanja lokaliteta. UNESCO ne upravlja tim dobrima, nego državama pruža stručnu, tehničku i, prema potrebi, finansijsku podršku.
"Država mora da se brine i posebno zaštiti ono što se zove jedinstveni, univerzalne vrijednosti. Ona mora upravljati tim lokalitetom, kroz zakone, pravne akte. Vrlo kompleksan sistem, ali BiH rekao sam dosada bila uspješna u upisima", naveo je Siniša Šešum, šef sarajevskog Ureda Regionalnog biroa za nauku i kulturu u Europi.
Najveći izazov za sve tri države ostaje pronalaženje ravnoteže između ekonomskog razvoja, prije svega kroz turizam, i očuvanja kulturne i prirodne baštine. UNESCO status donosi međunarodni ugled i razvojne mogućnosti, ali istovremeno podrazumijeva odgovornost da se vrijednosti zbog kojih su lokaliteti upisani sačuvaju i za buduće generacije.