ADVERTISEMENT

Kada pacijenti zakorače u ordinaciju Natalie Viaux u Brandenburgu, njemačkom gradu zapadno od Berlina, ona nema pojma s kakvim zdravstvenim problemima dolaze – i to je namjerno.

Umjesto da mjeri pritisak ili pregledava medicinski karton, Viaux pita o njihovom životu, izazovima i resursima.

Njena ordinacija eksperimentiše sa „socijalnim propisivanjem“ (social prescribing) – pristupom koji ima za cilj poboljšati zdravlje pacijenata „propisivanjem“ aktivnosti izvan medicine, poput posjeta muzejima, članstva u sportskim klubovima ili vremena provedenog u prirodi. Socijalna povezanost i podrška zajednice su prioritet.

„Moderna medicina i sve što ona donosi je dragocjeno, ali kod ljudi neke stvari mogu biti prilično jednostavne“, kaže Viaux, koja je i educirani terapeut, za Euronews Health.

Kako to funkcioniše: ljekari identifikuju pacijente koji se bore sa socijalnim problemima koji narušavaju njihovo blagostanje – usamljenost, tuga, problemi u vezama, finansije, stanovanje, zaposlenje ili bilo šta drugo – i upućuju ih „posrednicima“ poput Viaux.

Umjesto liječenja medicinske dijagnoze, posrednici zajedno s pacijentima kreiraju personalizovane planove koji se bave preprekama na putu ka boljem zdravlju.

Ideja je da se ljudima pomogne da stanu na noge – mentalno, finansijski ili fizički – kako bi sami mogli preuzeti kontrolu nad svojim zdravljem, čime bi se smanjio pritisak na preopterećene zdravstvene sisteme.

„Prije mnogo godina to smo opisali kao fokusiranje na ono što je ljudima važno, a ne na ono što nije u redu s njima“, kaže dr Sam Everington, ljekar iz Velike Britanije i jedan od pionira pokreta socijalnog propisivanja, koji se danas primjenjuje u više od 30 zemalja.

Istraživanja pokazuju da socijalno propisivanje može poboljšati mentalno i fizičko zdravlje, smanjiti broj posjeta ljekarima opšte prakse, te povećati motivaciju i osjećaj smisla u životu.

Trenutno 22 zdravstvena centra u osam evropskih zemalja – Belgiji, Hrvatskoj, Danskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Sloveniji i Španiji – provode socijalno propisivanje u okviru istraživačkog projekta koji treba utvrditi koliko ovaj pristup pomaže izbjeglicama i migrantima, starijim osobama koje žive same i LGBTQ osobama.

„Ne radi se o privilegovanim ljudima koji bi željeli čas joge“, kaže dr Wolfram Herrmann, koji vodi petogodišnji projekat na Univerzitetskoj bolnici Charité u Berlinu.

„Ovdje se radi o ljudima koji imaju socijalne probleme, a obično i mentalne i tjelesne tegobe.“

Socijalne službe naspram socijalnog propisivanja

Mnogi programi već se bave takozvanim socijalnim odrednicama zdravlja, iako nisu označeni kao socijalno propisivanje – od uputa ljekara ka socijalnim ili pravnim službama, preko inicijativa „hrana kao lijek“, do bezuslovnih novčanih pomoći za majke novorođenčadi.

Ali socijalno propisivanje donosi nove ideje – od „propisanih“ kurseva keramike do zajedničkog baštovanstva – koje nadilaze tradicionalne oblike podrške.

Julia Hotz, američka novinarka koja je u svojoj knjizi The Connection Cure opisala iskustva socijalnog propisivanja širom svijeta, smatra da su materijalni i socijalni aspekti dvije strane iste medalje.

„Mislim da ih morate imati zajedno“, kaže Hotz. „Recept za prirodu ili kulturu neće puno značiti nekome ko je nezaposlen, jedva sastavlja kraj s krajem ili se ne hrani zdravo.“

„Ako pomislite na Maslowovu hijerarhiju potreba – prvo su nužne osnovne stvari, da bi se došlo do ovih ‘viših užitaka’“, dodaje ona. „Ali, s druge strane, ko smo mi da kažemo šta je nekome najvažnije za njegovo blagostanje?“

„Najnaprednije zajednice koje primjenjuju socijalno propisivanje prepoznaju sve to“, zaključuje Hotz.

Ključna uloga posrednika

U nekim slučajevima, posrednici su pomogli ljekarima da promijene pogled na to šta može poboljšati zdravlje pacijenata. Kada se Viaux pridružila klinici u Brandenburgu, ljekari su joj dali listu usluga poput Crvenog krsta, crkve i službi za podršku migrantima.

Ali Viaux je imala i svoje ideje.

„Imala je novu brošuru [u kojoj je bilo] mnogo više prijedloga na koje nismo ni pomislili“, rekao je dr Benjamin Senst za Euronews Health, spominjući lokalne klubove, sportske lige, prirodu i umjetnost.

„To nam je otvorilo oči“, dodao je Senst. „Prevazišlo je uobičajene, osnovne strukture socijalne podrške i ponudilo nešto šire, što se takođe dotiče i određenih zdravstvenih i socijalnih problema.“

Snažni posrednici – koje ponekad nazivaju i „graditeljima mostova“ ili „medicinskim sestrama zajednice“ – čine se ključnim za uspjeh programa socijalnog propisivanja.