Brana "Tri klisure", pravo remek-djelo modernog inženjeringa, smještena je u centralnoj Kini na reci Jangce - najdužoj reci u Aziji i trećoj po veličini u svijetu, posle Amazona i Nila. Ova kolosalna građevina proizvodi više električne energije nego bilo koja druga hidroelektrana na planeti.
ADVERTISEMENT
Njene razmjere su toliko ekstremne da, prema podacima NASA-e, akumulacija vode u ovoj brani može direktno uticati na brzinu rotacije Zemlje.
Reka Jangce, poznata i kao Plava rijeka, odvodi vodu sa sliva od skoro dva miliona kvadratnih kilometara, snabdijevajući vodom čak 40 odsto kineske teritorije. Na sredini njenog toka nalaze se tri prirodna tjesnaca po kojima je brana dobila ime: Ćutang, Vu i Silisng.
Sa instalisanom snagom od 22.500 MW, Tri klisure su prva elektrana koja je po proizvodnji nadmašila hidroelektranu Itaipu, zajednički projekat Brazila i Paragvaja na rijeci Parana. Tokom 2020. godine, nakon intenzivnih monsunskih kiša, kineska brana je oborila rekord Itaipua iz 2016. godine (103 TWh). Te godine, generatori su proizveli blizu 112 TWh električne energije, što je više nego što cijele države, poput Finske ili Čilea, potroše na godišnjem nivou.
Ova megastruktura, duga 2.335 metara i visoka 185 metara, sposobna je da zadrži do 40 triliona litara vode. Upravo ta gigantska masa vode bila je predmet istraživanja NASA-e. Kako je geofizičar Benjamin Fong Chao objasnio, punjenje ovolikog rezervoara pomjera Zemljinu osu i usporava njenu rotaciju, čime se dužina dana produžava za 0,06 mikrosekundi.
Iako je ova promjena gotovo zanemarljiva za naš svakodnevni život, ona na fascinantan način demonstrira kakav uticaj ljudska aktivnost može imati na planetu, čak i na nivou njene rotacije, piše Euronews Srbija.
Kako čovjek pomjera Zemljinu osu?
Ključ ovog fenomena je u "momentu inercije", koji opisuje otpor tijela promjenama u njegovoj rotaciji. Zemlja nije savršena sfera; njena osa se prirodno pomjera uslijed promjena u atmosferi i okeanima za oko 10 centimetara godišnje. Ipak, danas se tom prirodnom procesu pridružuje i "ljudski faktor" - od brana poput Tri klisure do otapanja polarnih kapa, što uzrokuje podizanje nivoa vode ka ekvatoru.
Drugi primjer je eksploatacija podzemnih voda. Između 1993. i 2010. godine, čovječanstvo je iscrpilo oko 2.150 gigatona vode za potrebe poljoprivrede i industrije. Ova masovna ekstrakcija podigla je nivo mora za šest milimetara i, nevjerovatno, pomjerila osu rotacije Zemlje za čak 80 centimetara ka istoku.
Uticaj ovih faktora pokrenuo je debate o uvođenju tzv. "negativne prestupne sekunde" u međunarodno vrijeme. Ipak, studija objavljena u časopisu Nature sugeriše da otapanje polova već kompenzuje mikroskopsko ubrzanje ili usporavanje Zemlje uzrokovano drugim ljudskim faktorima. Zbog toga je uvođenje prestupne sekunde, prvobitno planirano za 2026. godinu, odloženo za 2029. godinu, a pitanje je da li će ikada biti i realizovano.