Tapiserija iz Bayeuxa putovat će u London 2026. godine na izložbu u Britanskom muzeju. Iza kulisa, stručnjaci upravljaju logistikom.
ADVERTISEMENT
Gotovo hiljadu godina, tapiserija iz Bayeuxa priča priču o tome kako je francuski vojvoda pobijedio engleskog kralja u bitci – i promijenio tok evropske historije.
Sada, dok se Francuska priprema da posudi 70 metara dugo remek-djelo Velikoj Britaniji, u toku su planovi iza kulisa kako bi se ova historijska pozajmica ostvarila.
Vezena tapiserija, koja prikazuje događaje koji su doveli do normanskog osvajanja Engleske i bitke kod Hastingsa 1066. godine, trebala bi biti izložena u Britanskom muzeju od septembra 2026. do jula 2027. godine. Sama pozajmica je već najavljena - ali složeni posao premještanja i očuvanja jednog od najkrhkijih evropskih blaga tek počinje.
Kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron potvrdio pozajmicu tokom svoje državne posjete Velikoj Britaniji 2025. godine – prve posjete jednog lidera EU od Brexita – simbolika nije bila izgubljena ni sa jedne strane La Manchea. Nakon godina zahlađenih odnosa, ovaj potez je viđen kao gest obnovljene kulturne topline.
Ali nije samo stvar politike. Historičari široko vjeruju da je tapiserija zapravo izvezena u Engleskoj, koristeći vuneni konac na lanu. To njen privremeni povratak čini nekom vrstom "povratka kući", kaže kustos muzeja Bayeux Antoine Verney.
"Za Britance, datum – jedini datum – koji svi oni znaju je 1066. godina", rekao je Verney za AP.
Upravo taj osjećaj zajedničkog vlasništva – i zajedničke priče – daje novi zamah ovoj složenoj pozajmici, u okviru koje će komadi iz Britanskog muzeja koji predstavljaju sve četiri nacije Velike Britanije, uključujući šahovske figure Lewisa, putovati u muzeje u Normandiji.
Premještanje bilo kojeg tekstila starog 900 godina je rizično. Premještanje tekstila napravljenog od devet spojenih komada lana, koji prikazuje 626 likova, 41 brod i 202 konja? Još rizičnije.
"Uvijek postoji rizik. Cilj je da se ti rizici što pažljivije izračunaju", rekao je Verney.
Tapiserija je preživjela invazije, revolucije i svjetske ratove. Napoleon ju je izložio u Parizu 1804. godine, a Saveznici su je ponovo predstavili 1944. godine nakon što su oslobodili Francusku.
"Tekstilna vlakna su stara 900 godina. Dakle, prirodno su degradirala jednostavno zbog starosti“, rekao je Verney. "Ali istovremeno, ovo je djelo koje je već mnogo putovalo i s kojim se mnogo rukovalo."
Detalji o tome kako će se premjestiti i dalje se razmatraju. Prijenos se razrađuje između britanske i francuske vlade, a timovi za konzervaciju razmatraju svaku opciju – od kontrole vlažnosti i praćenja vibracija do kontejnera izrađenih po narudžbi.
Verney je uvjeren da Britanski muzej neće preuzimati nikakve nepotrebne rizike.
"Kako je, prema mom mišljenju, moguće zamisliti da bi Britanski muzej riskirao da izložbom ošteti ovo djelo koje je glavni element zajedničkog naslijeđa?", rekao je. "Ne vjerujem da bi Britanci mogli preuzeti rizike koji bi ugrozili ovaj glavni element historije umjetnosti i svjetske baštine."
Dok tapiserija nije tu, Muzej Bayeux će proći kroz vlastitu transformaciju. Lokacija se zatvara za posjetioce od 1. septembra ove godine zbog velike renovacije koja košta desetine miliona eura. Kada se ponovo otvori 2027. godine, glavna atrakcija će se vratiti u najsavremeniji dom, gdje će biti izložena na posebno izrađenom, nagnutom stolu dugom 70 metara.
Verney kaže da će redizajn potpuno promijeniti način na koji ljudi gledaju na djelo – ne samo kao na srednjovjekovno čudo, već i kao na djelo pripovijedanja i dizajna koje i dalje odjekuje.
U Britanskom muzeju, kustosi se već pripremaju za ono što se očekuje kao jedna od najvećih izložbi u njegovoj historiji. Tapiserija će biti izložena u muzejskoj izložbenoj galeriji Sainsbury, a osoblje za konzervaciju će biti u pripravnosti tokom cijele izložbe.
Tapiseriju je vjerovatno naručio biskup Odo, polubrat Vilima Osvajača, kako bi obilježio izgradnju nove katedrale u Bayeuxu 1077. godine. Vijekovima je uglavnom ležala skrivena, pohranjena u škrinji. Danas nije samo rijedak sačuvani primjerak, već i snažan artefakt nacionalnog identiteta i Francuske i Britanije.
Slike, ušivene u dramatičnom nizu, često su opisivane kao vrsta srednjovjekovnog stripa. Ali one nose težinu: teme moći, invazije, otpora i sudbine i dalje odjekuju, čak i u modernom muzeju.