Za Ešli Šmit, stanovnicu predgrađa Dalasa u američkoj saveznoj državi Teksas, buka dostavnih dronova postala je toliko neprijatna da je promijenila svoje navike. Sve manje vremena provodi u bašti, a odustala je i od vožnje biciklom do obližnjih parkova, gdje je ranije fotografisala insekte, guštere i žabe.

„Oni proizvode veoma iritantno zujanje. To kod mene pokreće reakciju 'bori se ili bježi'“, rekla je Šmit, 44-godišnja administrativna radnica, za BBC.

Kako objašnjava, zvuk se čuje dok se dron približava, tokom prelijetanja iznad kuće, ali i kada se udaljava.

Problem bi mogao da postane izraženiji kako se vazdušna dostava bude širila i postajala dio svakodnevice.

Širenje dostave dronovima

Amazonov program Prime Air jedan je od primjera ubrzanog razvoja vazdušne dostave.

Kompanija planira širenje usluge na gotovo 500 gradova i mjesta u SAD, dok su letovi za potrebe dostave pokrenuti i u Darlingtonu, na sjeveru Engleske.

Dronovi mogu da prevoze manje pakete, a cilj je da kupci robu dobiju znatno brže nego klasičnom dostavom.

Ipak, širenje ove tehnologije otvara pitanje koje prevazilazi brzinu isporuke – kako pomiriti praktičnost za kupce sa kvalitetom života ljudi koji žive ispod vazdušnih koridora.

Zašto je zujanje dronova toliko primjetno?

Stručnjaci ukazuju na to da zvuk dronova može da bude posebno upadljiv čak i kada ukupan nivo buke u okruženju nije visok. Za razliku od aviona, koji uglavnom lete na većim visinama, dostavni dronovi mogu da prelaze neposredno iznad kuća i dvorišta.

Njihovo karakteristično zujanje izdvaja se iz uobičajenih zvukova grada, a ponavljanje letova može dodatno da pojača nezadovoljstvo stanovnika.

Antonio Torija Martinez, profesor akustičkog inženjerstva i psihoakustike na Univerzitetu u Salfordu, upozorava da ljudi naročito snažno reaguju na buku koju doživljavaju kao novu, nametljivu ili učestalu.

Kako se broj komercijalnih dronova bude povećavao, očekuje se da bi mogao da raste i broj pritužbi stanovnika.