ADVERTISEMENT

Antarktik, posljednja velika divljina na Zemlji, suočava se s rastućim pritiskom ljudskih aktivnosti.

Nova studija objavljena u časopisu Nature Sustainability upozorava da rastući turizam i širenje istraživačkih baza zagađuju južni kontinent, ubrzavajući topljenje snijega i ugrožavajući krhke ekosisteme koji su već ugroženi klimatskim promjenama.

Istraživači iz Čilea, Njemačke i Holandije proveli su četiri godine putujući 2.000 kilometara preko Antarktika kako bi izmjerili kontaminaciju. Otkrili su da su u područjima gdje ljudi imaju aktivno prisustvo koncentracije toksičnih metala poput nikla, bakra i olova sada 10 puta veće nego što su bile prije četiri decenije.

„Sve veće ljudsko prisustvo na Antarktiku izaziva zabrinutost zbog zagađivača iz sagorijevanja fosilnih goriva, uključujući one iz brodova, aviona, vozila i prateće infrastrukture“, napisali su autori, prenosi Euronews Green.

Rastući talas turista

Antarktički turizam je procvjetao.

Manje od 8.000 ljudi posjećivalo je antarktičku regiju godišnje tokom 1990-ih. Ali tokom sezone 2023-24, bilo ih je više od 124.000, prema podacima Međunarodnog udruženja turoperatora Antarktika (IAATO), agencije koja nadgleda turizam na kontinentu.

Najmanje konzervativne projekcije sugeriraju da bi ova brojka mogla dostići 450.000 do 2034. godine.

U toj jednoj sezoni, 55 turoperatora obavilo je gotovo 570 putovanja u regiju. Oko dvije trećine bili su putnici na manjim ekspedicijskim brodovima koji omogućavaju iskrcavanje na kontinentu.

U sezoni 2024-25, do sada je 118.491 turista putovalo u regiju. Više od 80.000 je kročilo na antarktičko tlo, a otprilike 36.000 ga je vidjelo s paluba brodova.

Iako IAATO provodi smjernice, od ograničavanja iskrcavanja na obali do obaveznih biosigurnosnih provjera, sama posjeta bi mogla biti problem. Prethodna istraživanja su pokazala da prosječno turističko putovanje generira 5,44 tone emisija CO2 po putniku.

Fizička cijena ljudskog prisustva

Turizam ostavlja više od samog ugljičnog otiska. Naučnici kažu da posjetioci uznemiravaju divlje životinje, gaze krhku floru i povećavaju rizik od unošenja invazivnih vrsta i bolesti.

Ali najzabrinjavajući utjecaj mogao bi doći od crnog ugljika - čađi koju proizvode brodski motori, avioni i dizel generatori. To potamnjuje snijeg, smanjuje njegovu reflektivnost i čini da apsorbira više topline.

„Snijeg se na Antarktiku topi brže zbog prisustva zagađujućih čestica u područjima koja posjećuju turisti“, rekao je Raul Cordero, koautor studije sa Univerziteta u Groningenu.

„Jedan turista može doprinijeti ubrzanju topljenja oko 100 tona snijega.“

Taj utjecaj pogoršavaju istraživačke ekspedicije, koje se oslanjaju na teška vozila i dugotrajne kampove. Prema studiji, jedna naučna misija može imati deset puta veći utjecaj od jednog turiste.

Napori za ograničavanje štete

Bilo je pokušaja da se problem riješi. Ugovor o Antarktiku zabranjuje upotrebu zagađivača poput teškog lož ulja. Mnoge turističke kompanije su počele uvoditi hibridne električne brodove. IAATO također koordinira kretanje brodova kako bi se izbjegle gužve na mjestima iskrcavanja i provodi pravila o promatranju divljih životinja.

Ali istraživači kažu da ove mjere nisu dovoljne – samo brži prelazak na obnovljive izvore energije i smanjenje korištenja fosilnih goriva riješit će štetu.

Iako ledena divljina turistima koji je gledaju s palube kruzera može izgledati netaknuta, ljudski otisak topi Antarktik ispod površine.

„Naši rezultati pokazuju da još mnogo toga treba učiniti kako bi se smanjio teret ljudskih aktivnosti na Antarktiku“, zaključila je studija.