"Rijetko. Kad slome, čuje se nadaleko", odgovorila je Maja Milinković uz smijeh na pitanje koliko joj često slome srce.

U toj rečenici ima i duhovitosti i objašnjenja muzike koju stvara. Za sebe kaže da je intenzivna i zaljubljiva osoba, podjednako spremna zaljubiti se u ljude, gradove i muziku. Tako se dogodio i fado, zbog kojeg je otišla u Portugal i koji danas prožima njen autorski izraz.

Povod za razgovor bio je album "Fadolinka 3", koji opisuje kao svoje najličnije izdanje.

Kao da čitate dnevnik

Na novom albumu odlučila je pjevati na maternjem jeziku. Fado je, objašnjava, i dalje prisutan u emociji, poetskim slikama i muzici.

"To vam je kao da čitate moj dnevnik i ovaj put sam odlučila da svoj dnevnik napišem na maternjem jeziku", kaže Milinković.

Fadolinka je za nju izraz u kojem se susreću fado i sevdalinka, ali i iskustva života između dvije kulture. Boravak u Portugalu otvorio joj je nove vidike i pomogao da još više cijeni vlastitu tradiciju.

Posebno izdvaja pjesmu "Moje", inspiriranu romanom "Derviš i smrt" Meše Selimovića. Govoreći o emocijama iz kojih je nastala, spominje čežnju za ljubavlju i osobom koja nije tu.

Priznaje da joj se događalo i da tokom izvođenja vlastitih pjesama zaplače.

"Nekad se i zagrcneš i sakriješ suze. A onda poslije vrijeme liječi sve rane."

Upravo mogućnost da život pretoči u muziku smatra dragocjenim dijelom svog poziva. Želja joj je da slušatelji na albumu pronađu barem jednu pjesmu u kojoj će prepoznati sebe.

Gitara kao štit od rata

Mnogo prije Lisabona i fada, sa 15 godina imala je rock bend. Gitaru je učila svirati u skloništima tokom rata, a muzika joj je tada bila način da sačuva vlastiti svijet.

"Kad padaju granate, uzmem gitaru i sviram", prisjetila se.

Taj osjećaj opisuje kao zaštitni plašt, prostor sazdan od melodija i pjesama u koji je mogla otići iz ratne svakodnevice.

"Muzika me nikada nije izdala", kaže Milinković, uvjerena da dar koji ima treba njegovati, usavršavati i dijeliti s drugima.

Rock nije potpuno ostavila iza sebe. Kada se zasjedne uz gitaru, na repertoaru se i danas nađe Janis Joplin.

"Uvijek planiram kada ću se vratiti"

U Lisabon je, kaže, otišla sa željom da pjeva fado. Portugalski je učila slušajući vijesti i serije, prateći najprije melodiju govora, a zatim riječi i gramatiku. Posebna škola bila joj je fado taverna koju je vodila u Alfami, gdje je svakodnevno govorila s gostima.

Ipak, kada kaže da ide kući, prvo pomisli na Sarajevo: roditelje, prijatelje, svoj jezik, ulice i planine.

Odlasci joj s godinama sve teže padaju.

"Svaki put je teško. Nikad nije jednostavno. Tako da uvijek planiram kada ću se vratiti i onda mi to bude lakše."

Na pitanje može li zamisliti povratak, odgovara potvrdno. Međutim, za Portugal je vežu i praktične stvari, među kojima su zdravstveno i penziono osiguranje.

Dok život organizira između dva grada, Sarajevo ostaje mjesto kojem se vraća s posebnim osjećajem.

"Ne može vam ništa zamijeniti dom. Bukvalno ništa."