ADVERTISEMENT

Na masterklasu održanom u okviru 31. Sarajevo Film Festivala, Sorrentino je naglasio da se, prema karakteru, potpuno razlikuje od Berluskonija i da se nije trudio da sazna njegovo mišljenje.

„Jednostavno zato što sam lijen. On je bio pun života, entuzijazma i ciljeva. Želio sam razumjeti kako je moguće biti takav, jer je to potpuna suprotnost meni. Obično me privuku likovi daleki od mene, u koje onda unesem dio sebe – možda skrivenu želju da budem kao oni“, izjavio je reditelj pred brojnim posjetiocima u Bosanskom kulturnom centru.

Govoreći o filmu „Partenopa“, Sorrentino je objasnio da mu je posebno važno, kroz rad s glavnom junakinjom koju tumači Celeste Dalla Porta, pokušati razumjeti ono što mu je strano.

„Tokom rada otkrio sam da muškarac i žena dijele mnogo toga. To mi je bilo zanimljivije od uobičajenog naglašavanja razlika“, naveo je Sorrentino.

Prema njegovim riječima, tema ženstvenosti nije ga vodila u „Partenopi“, već sam lik, kojem je, kako kaže, pristupio slično kao pri priči o Berluskoniju.

Sorrentino je dodao da većina njegovih filmova nastaje iz susreta s ljudima koji ga inspirišu, a vizuelni aspekt razvija kasnije, izborom lokacija. Naglasio je da radi brzo na setu, što producenti posebno cijene:

„Štedim im novac, a i žurim kući da gledam fudbal“, rekao je kroz smijeh.

Podsjetio je da je debitovao filmom One Man Up (2001), otkrivši tada da je režija zabavnija od pisanja.

Posebno iskustvo bilo mu je saznanje da Robert De Niro želi da njegov film bude prikazan na Festivalskom programu Tribeca.

Na primjedbu moderatora Ognjena Glavonića o učestalosti motiva fudbala i muzike u njegovim djelima, Sorrentino je odgovorio da su to bile strasti njegovog oca. Dodao je da je ljubav prema fudbalu nastala iz divljenja Diegu Maradoni:

„Kada sam imao 14 godina i Maradona je stigao u Napulj, prvi put sam shvatio šta znači spektakl. Kasnije sam isto otkrio u kinematografiji“, kazao je Sorrentino.

Prisjetio se da je mlad ostajao depresivan i nesiguran dok nije otkrio da film može biti poziv za one koji se ne pronalaze ni u čemu drugom.

„Kupio sam dvije knjige – jednu o pisanju scenarija, drugu o režiji – i shvatio da mi nije trebalo posebno znanje da počnem. Kasnije sam naučio da je talent ipak presudan“, rekao je Sorrentino.

Podsjetio je da je karijeru započeo kao televizijski scenarist, te da ga i danas pokreće muzika, dok nasilje izbjegava jer ne želi da njegovi likovi pate. Istakao je i da sve scenarije piše sam, jer samo tako može potpuno razumjeti priču.

Sorrentino je zaključio da film nikada neće spriječiti svjetske tragedije poput genocida u Gazi, ali reditelj može kroz kameru, svjetlo i montažu prenijeti dio ličnog iskustva i stvarati „unutrašnji poetski svijet“.

Na 31. Sarajevo Film Festivalu biće mu uručeno Počasno Srce Sarajeva za izuzetan doprinos kinematografiji.