ADVERTISEMENT

Depresija je, s druge strane, zdravstveno stanje koje može značajno uticati na cjelokupno funkcionisanje osobe – na njene emocije, misli, ponašanje, odnose s drugima i svakodnevni život. Ona se razlikuje od osjećaja tuge ili neraspoloženja i može trajati duži vremenski period uz značajan uticaj na kvalitet života pojedinca.

Razumijevanje razlike između tuge i depresije, kao i na koji način se depresija ispoljava, može pomoći pojedincu u prepoznavanju određene simptomatologije i obraćanja za pomoć i podršku.

Kako razlikovati tugu od stanja depresije?

Emocija tuga se javlja kao odgovor na određeni gubitak u našem životu i prirodna je reakcija na ono što nam se desilo. Ono što je karakteristično za tugu jeste da ona ima svoje trajanje – kada je osjetimo mi istovremeno otvaramo u sebi prostor da obradimo gubitak koji nas je zadesio, te vremenom da ga integrišemo u svoj život.

Tuga može da bude preplavljujuća, intezivna, no uprkos tome većina ljudi i dalje može da pronađe u svojoj svakodnevnici momente ispunjenja - da budu u kontaktu sa drugima i nastavi da funkcionišu u domenima koji su joj važni i bitni. Kako vrijeme protiče intezitet emocije postepeno slabi, te osoba uspostavlja novi smisao i podršku. Tuga u takvim životnim okolnostima nije slabost ni nešto što treba da „liječimo“.

Da bi se kod osobe postavila dijagnoza depresije, simptomi moraju biti prisutni najmanje dvije sedmice, uz prisustvo drugih karakterističnih simptoma koji ukazuju na depresivan poremećaj. Svakodnevnica, efikasnost, odnos prema drugima i odnos prema sebi je u znatnoj mjeri narušen. Kada osobu zadese ne tako prijatne životne okolnosti u određenom stepenu osoba može i dalje ustati iz kreveta, pripremiti obrok i biti u kontaktu sa ljudima do kojih joj je stalo. Zasigurno, to neće biti u obimu i intezitetu koji smo upražnjavali, ali u određenom stepenu biće prisutno. Tuga katkad traži emocionalnu podršku, povezivanje sa drugima i razgovor.

No depresija funkcioniše drugačije. Za dijagnozu depresije potrebno je da najmanje pet simptoma bude prisutno tokom dvije sedmice, pri čemu jedan od njih mora biti depresivno raspoloženje ili gubitak interesa i zadovoljstva. Ovi simptomi kod osobe uzrokuju značajnu emocionalnu patnju i otežavaju svakodnevno funkcionisanje. Ono što je važno da osoba koja prolazi kroz ovo stanje zna da ono što osjeća nije posljedica „slabog karaktera“ , već stanje na koje mogu uticati biološki, psihološki i društveni faktori i još nešto možda i najvažnije da depresija „zaista boli“.

Simptomi depresije uključuju:

Fizički simptomi: promjene apetita, povećanje ili gubitak tjelesne težine, problemi sa spavanjem ili pretjerano spavanje, bolovi u mišićima i tijelu te stalni umor koji se ne poboljšava ni nakon dovoljno sna.

Kognitivne promjene: poteškoće s koncentracijom, problemi s pamćenjem, usporeno razmišljanje i poteškoće pri donošenju odluka.

Promjene u ponašanju: gubitak interesa za aktivnosti u kojima ste nekada uživali, povlačenje iz društva i poteškoće u obavljanju uobičajenih svakodnevnih zadataka.

Teški psihološki simptomi: nisko samopoštovanje, osjećaj bezvrijednosti ili krivice, suicidalne misli ili razmišljanja o samoubistvu, a u ekstremnim slučajevima i pokušaji samoubistva.

Često se kroz razgovor čuje rečenica: „Već sam ranije bio tužan, tako da znam šta je depresija.“ Međutim, osobe koje su imali iskustvo tugovanja te im je u jednom momentu života bila dijagnostifikovana depresija, opisuju pomenuto stanje kao totalno drugačije iskustvo od osjećanja tuge. Tuga ima svoju „teksturu“ — možete osjetiti njene granice i razumijeti njen uzrok. No, kada opisuju depresiju neki klijenti je porede sa stanjem „utrnulosti“, odsječenosti od svega što ih okružuje kako spolja tako i unutar njih.

„Tuga je kada plačete dok gledate tužan film; depresija je kada gledate tužan film, ali niste u stanju da osjetite bilo šta.“

Kada se javlja tuga?

Kroz život ćemo se susreti sa različitim situacijama gdje je tuga naš emocionalni odgovor- gubitak člana porodice ili prijatelja; raskid veze ili nekog nama bitnog odnosa; stres na poslu ili gubitak posla, finansijske poteškoće, velike životne promjene, zdravstveni problemi... Proces tugovanja uključuje različite faze koje se mjenjaju ali ono što je važno da taj proces nije linearan. Osobe nekada znaju ostati „zaglavljene“ u intezivnoj tuzi, beznađu ili reakcijama povlačenja koje otežavaju integraciju gubitka i nastavak života i funkcionisanja.

Kako depresija utiče na svakodnevni život u odnosu na tugu?

Depresija narušava život pojedinaca na način koji je suštinski drugačiji od tuge. Iako tuga može biti intezivna i uticati na svakodnevni život, osoba koja prolazi kroz proces tugovanja uglavnom i dalje zadržava određenu uključenost u vlastiti život i svakodnevne aktivnosti , čak kad ih ne obavlja na isti način ili istim intezitetom kao ranije. Depresija stvara prepreke zbog kojih čak i osnovni zadaci mogu djelovati nemoguće, bez obzira na to koliko osoba želi i pokušava da ih obavi. Osobe koje doživljavaju stanje depresiju često opisuju: nemogućnost ustajanja iz kreveta ili obavljanja jutarnje rutine, često izostajanje s posla ili iz škole zbog teških simptoma, zanemarivanje brige o sebi, kao što su tuširanje, redovno uzimanje obroka ili propisanih lijekova, potpuno povlačenje od prijatelja i članova porodice, čak i kada žive u istom domaćinstvu, nemogućnost osjećanja zadovoljstva u aktivnostima u kojima su ranije uživali, provođenje mnogo vremena u krevetu ili u izolaciji.

Jedno od najvažnijih pitanja je: „Mogu li funkcionisati?

Kada je osoba tužna, ona i dalje može ispunjavati svoje svakodnevne obaveze, iako su joj misli često negdje drugdje te joj tuga otežava da bude potpuno prisutna u onome što radi. Kada govorimo o depresiji svakodnevno funkcionisanje može postati znatno teže – ne zato što osoba ne želi da se pokrene ili joj nije stalo za svoje obaveze, već zato što joj nedostaje energija, motivacija i unutrašnja snaga potrebna da ih obavi, čak i kad postoji snažna želja da to učini. Upravo takav značajan gubitak sposobnosti za svakodnevno aktivnosti može biti jedan od važnih pokazatelja da osoba prolazi kroz ozbiljnu psihičku patnju i da joj je potrebna podrška.

Kako znati kada je vrijeme potražiti pomoć?

Ako primjetimo sniženo raspoloženje i simptome koji počinju narušavati našu svakodnevnicu, važno je da ne ostajemo sami sa onim što nam se događa, već da potražimo pomoć, podršku i prostor za razgovor. Pravovremeno reagovanje može ublažiti patnju, pomoći nam da bolje razumijemo ono što nam se događa, i što je možda najvažnije, pružiti osjećaj da nismo sami i da postoji neko ko nas čuje i razumije. Uključivanje u psihoterapijski proces, male i postepene promjene životnih navika, kao i ostajanje u kontaktu sa bliskim osobama , mogu biti važan dio puta ka prihvatanju, oporavku i smanjenju simptoma.

Predrasude o depresiji

Riječ „depresija“ često čujemo u svakodnevnom govoru, najčešće u situacijama kada želimo opisati da smo tužni, neraspoloženi ili prolazimo kroz težak period. Ipak, izjednačavanje tuge i depresije može dovesti do nerazumijevanja i umanjivanja iskustva ljudi koji se zaista suočavaju sa stanjem depresije.

Depresija nije samo prolazna tuga ili loš period koji će nestati sam od sebe. Kada se depresija predstavlja kao pretjerana osjetljivost, slabost ili dio naše ličnosti koji treba „popraviti“ osoba može početi da osjeća sram zbog simptoma koje doživljava. Umjesto da svoje teškoće prepozna kao nešto zbog čega je opravdano tražiti pomoć , može steći utisak da bi trebala da ih prevaziđe sama.

Takav osjećaj stida, krivice i nerazumijevanja može dodatno pojačati osjećaj izolovanosti. Osoba se može povući od svojih bližnjih , teže govoriti o onome kroz šta prolazi ili odgađati traženja stručne podrške.

Zato je važno razlikovati tugu od depresije i pažljivije birati načine na koji o njoj govorimo. Razumijevanje i podrška ne mogu zamjeniti stručnu pomoć, ali mogu biti važan korak ka tome da osoba shvati da nije sama i da njene teškoće zaslužuju da budu shvaćene ozbiljno, jer takve i jesu - ispunjenjene svakodnevnom borbom, bolom i patnjom koju nije moguće uvijek vidjeti ali je itekako stvarna.

Autor: Irena Pašić, ma psihologije i psihoterapeut

Irena Pašić, ma psihologije i psihoterapeut (Izvor: Ustupljena fotografija)

(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)