Ovi izbori mogu biti varljivi, mogu pokazivati određene tendencije, ali i ne moraju. To nije puko "bosansko mudrovanje", nego činjenica, kazao je za Euronews BiH u analizi prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske Vlado Simović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.
Euronews BiH: Da li u SNSD-u mogu da budu zadovoljni ovim rezultatom, a da li SDS treba da bude razočaran? Kakvu poruku ovi rezultati, ali i izlaznost, šalju vladajućima i opoziciji uoči opštih izbora iduće godine?
Simović: Karan je, prema dosadašnjim podacima, pobjednik na ovim prijevremenim izborima, ali je izgubio Banjaluku, Bijeljinu, Prijedor i Prnjavor. Očekivalo se da će pobijediti kandidat koji ima snažnu partijsku infrastrukturu, jer teorija i praksa pokazuju da, kada nema snažne predizborne atmosfere i kada se ne poveća nivo mobilizacije građana, po pravilu pobjeđuju političke opcije i kandidati sa snažnom organizacijom i većim resursima. To se desilo i ovaj put.
Mi smo svjedoci da je, sa ovom stopom izlaznosti, izašao najveći broj birača koji su usko vezani za neki od dva stranačka bloka. Zato je rezultat bio očekivan i od početka je išao u korist gospodina Karana. Ipak, razlika nije velika. Ona je prilično mala i to nas dovodi u poziciju da će naredni izbori biti nesumnjivo neizvjesni. Ovo će sve stranke postaviti pred dilemu – kako da se postave na narednim izborima i kako da lociraju svoje mane i prednosti, pa da prema tome kreiraju narednu kampanju.
Euronews BiH: Kažete da su zanimljivi i rezultati po gradovima. Šta se tu može izdvojiti?
Simović: Zanimljivi su rezultati po gradovima. Nema sumnje da je Banjaluka potvrdila činjenicu da ima izgrađenu snažnu opozicionu infrastrukturu. Takođe, neka mjesta su u izbornom smislu na klackalici, kao što je Trebinje. Zanimljivo je da je SNSD izgubio u Nevesinju, odnosno da je njihov kandidat tamo poražen.
Slično je i sa Bijeljinom, što je bilo očekivano, dok je SNSD zadržao svoja stara tradicionalna uporišta kao što su Zvornik, Laktaši, Gradiška, Dubica i Doboj. To se moglo očekivati. Ipak, neke stvari su iznenađujuće i analiziraće se u čemu je SNSD podbacio, a u čemu opozicija. Kod SNSD-a je problem bio u slanju poruka – do posljednjeg trenutka se nije znalo da li će izaći na izbore, da li ih priznaju ili ne. Kampanja je počela kasno i nije bilo dovoljno vremena da se artikuliše kao prethodnih godina.
Što se opozicije tiče, oni su čekali ovaj trenutak. Iako izgleda da su slabije pristupili, zapravo su se ozbiljno pripremali, što pokazuju rezultati u Banjaluci, Bijeljini i drugim sredinama. U Trebinju je takođe vidljivo da postoje opozicione strukture koje su radile na terenu mnogo prije kampanje, pripremajući atmosferu da njihov kandidat dobije što je moguće više glasova. Ovi izbori mogu biti varljivi. Mogu pokazivati određene tendencije, ali i ne moraju. To nije puko „bosansko mudrovanje“, nego činjenica – jer smo imali situaciju u kojoj su se slale različite poruke o tome da li će se izbori održati ili ne. To je pokolebalo dio birača. Šta će biti 2026. u redovnim izborima, biće potpuno druga atmosfera i druga pozadina.
Euronews BiH: Kažete da je kontekst ovih izbora bio loš, ali da su oni ipak važni. U kom smislu?
Simović: Ovi izbori imaju svoj, zaista ružan, kontekst, ali su se ipak pokazali kao važni u smislu testiranja. Ovo je bio test i za SDS, i za opoziciju, i za vlast. Bilo je neprijatnih situacija za SNSD u posljednjim danima kampanje i ovo je jedan ozbiljan test nakon kojeg stranke moraju sjesti, razmisliti, analizirati izbore, redefinisati svoje odbore i vidjeti gdje su podbacile, a gdje dobile. Odbori koji su podbacili moraju se mijenjati. To će uraditi svako ko želi dobro svojoj stranci. Veoma je važno da stožerne stranke – SNSD u poziciji, te pokret Draška Stanivukovića i SDS u opoziciji – dobro razmisle o svojim potezima, pogotovo o odnosu sa manjim strankama i o tome kako će posložiti međusobne odnose i krenuti u dalju kampanju.
Moje lično mišljenje, kao nekoga kome je stalo do kvalitetne parlamentarne kulture, jeste da bi Republika Srpska trebalo da ide u pravcu ukrupnjavanja političke ponude. Idealno bi bilo objedinjavanje u vidu koalicija, pa čak i stvaranje jedinstvenih političkih subjekata u tri ili četiri kolone, kako bi se dostigao stabilniji nivo parlamentarnog života.
Euronews BiH: Da li možemo reći da ovi izbori predstavljaju temelj za opšte izbore 2026? Jesmo li već u predizbornoj kampanji?
Simović: Jesmo. Ovo je već neformalni početak kampanje za 2026. godinu. Kako vrijeme bude prolazilo, to će biti sve vidljivije. Sada ulazimo u period slava – Aranđelovdan, Nikoljdan, Jovanđan – i tada se situacija malo smiri. Ljudi ne vole ni hladnoću ni zimu. Ali od marta će sve biti mnogo intenzivnije: zborovi, sabori, slanje poruka, projektovanje afera i sve ono što izbori nose svuda u svijetu. Nema sumnje da su ulozi veliki. Već sada imamo nekoliko snažnih političkih opcija i aktera, te se već profilišu kandidati za određene funkcije. To će dovesti do jednih od najzanimljivijih izbora u posljednjih nekoliko decenija – izbora 2026. godine.
Euronews BiH: Kada govorimo o potencijalnim kandidatima, ko bi, prema vašem mišljenju, mogao biti kandidat za predsjednika Republike Srpske? Hoćemo li ponovo imati dva kandidata – iz vlasti i iz opozicije?
Simović: Imali smo dva sjajna kandidata na ovim izborima. Profesor Siniša Karan, koji je pobijedio prema rezultatima CIK-a, i profesor Branko Blanuša su cijenjeni univerzitetski profesori. Poznajem obojicu. To su odlični profesori i čestiti ljudi. Bili su zaista sjajni kandidati. Ako mene pitate, volio bih da se ponove ovakvi kandidati ili njima slični, jer to biračima daje povjerenje i zadovoljstvo kada mogu glasati za poštene i renomirane ljude. Kamo sreće da uvijek imamo takve kandidate – to bi značilo da smo kao društvo politički sazreli i da možemo građanima ponuditi kvalitetnu političku ponudu.
Euronews BiH: Da li bismo imali veću izlaznost?
Simović: Izlaznost ovih izbora bila je posljedica okolnosti, ali vjerujem da će naredni izbori imati mnogo veću izlaznost. Imamo upisanih oko 1.260.000 birača, među kojima je mnogo ljudi koji ne žive u Republici Srpskoj.
Zato je pitanje koliko je stvarno birača koji ovdje žive izašlo na izbore, i taj procenat je mnogo veći nego što pokazuje ukupna brojka.