Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. aprila, prema odluci Ujedinjenih naroda, s ciljem podizanja svijesti o autizmu te promicanja razumijevanja, prihvaćanja i podrške osobama s autizmom. Ta odluka je donesena prije 19 godina i jedna je od odluka koja je jednoglasno usvojena, istakla je u razgovoru za Fenu osnivačica i direktorica Udruženja „Colibri“ Aida Hrnjić.
ADVERTISEMENT
Današnji dan predstavlja priliku za podizanje svijesti o autizmu i izazovima sa kojima se suočavaju osobe koje žive s ovim poremećajem, kao i njihove porodice.
Obilježavanje ovog dana ima veliki značaj u globalnoj zajednici, jer doprinosi smanjenju stigmatizacije, pružanju edukacije i promovisanju inkluzije osoba s autizmom u društvo u kojem žive.
"Autizam – zato se i kaže spektar, a unutar toga je jako puno hipersenzitivnosti na zvuk, na svjetlo. Dijete govori ili ne govori ili govori djelimično, radi stereotip i razne druge stvari. A, pored toga, mi kao društvo, uvijek od njih očekujemo neki rezultat. I oni zaista stalno donose te rezultate", istakla je Hrnjić.
Ističe da autizam nije bolest, već složen razvojni poremećaj koji traje cijeli život.
Svaka osoba, kaže Hrnjić, u spektru ima jedinstvene potrebe i načine komunikacije, zbog čega je ključno osigurati individualiziran i inkluzivan pristup, posebno u obrazovanju.
Osim rada s djecom Hrnjić je uspjela i Muzičku školu u Sarajevu "otvoriti" za djecu s poteškoćama.
"Da, zahvaljujući našoj inicijativi djeca s različitim poteškoćama su počela pohađati muzičke škole prije nekoliko godina. Do tada nisu primana, jer škola, navodno, nije imala iskustva i resurse. Na našu inicijativu i uz podršku Vlade KS, u konkretnom slučaju Ministarstva za odgoj i obrazovanje krenuo je upis djece, obezbijeđeni su asistenti, mobilni tim je proveo treninge za izradu individualnih planova i programa za svako dijete i danas imamo mališane koji sasvim normalno sviraju, pjevaju, rade koncerte, osvajaju čak i međunarodne nagrade u ovom kontekstu.
Naglašava da veliki problem nastaje kada se dijete iz autističnog spektra primi u školu, roditelji djece iz tog razloga ispisuju djecu iz te škole.
- Mislim da ljudi to rade iz straha, iz neznanja, zbog stigme, zbog nedostatka informacija, zbog naprosto nemara ne pomišljajući kako se dijete osjeća, a još manje ne pomišljajući da to dijete ima pravo da ide u školu kao i bilo koje drugo. Nažalost i u školama od nastavnog osoblja često čujemo da nisu obučeni za rad s djecom s poteškoćama u razvoju i da nisu imali nikakve edukacije, treninge ili nešto u tom kontekstu. A za školsko osoblje znam da jesu i moram reći i da je Ministarstvo dosta radilo na tome u proteklom periodu, mobilni timovi zaista daju redovno treninge. Ali, da stavimo to na stranu i da recimo zaista nije bilo ništa od toga, nikakvih treninga, ja kao majka odgovaram na to činjenicom da ni mi roditelji nismo imali ubrzani kurs, nemamo doktorate iz toga kako podići i odgojiti dijete sa poteškoćom. Ni jedan roditelj ne prođe nikakav kurs ili edukaciju, pa ipak uspjevamo i slobodno mogu reći – čuda pravimo i s djecom i s društvom", ističe.
Naglašava da su sve ove godine mediji njihovi najveći „saveznici“ i puno puta su reagovali, ali to nažalost nije dovoljno.
"Kada kažem nije dovoljno mislim na isprovociranu reakciju nadležnih, onih koji donose odluke. Tu mi se otvara pitanje za donosioce odluka šta čine, kako, zašto to čine i šta je rezultat njihovog djelovanja. Voljela bih da mediji svoj fokus stave na te stvari i da svi mi kao građani tražimo odgovornost relevantnih institucija, nosioca vlasti za ono što čine", govori Hrnjić.
Kaže da su roditelji djece iz autističnog spektra osnovali Udruženje „Colibri“ iz očaja.
Kao razlog navodi da djeca nigdje ne dobivaju elementarne usluge koje trebaju, te da pomoć Udruženju postoji, ali više deklarativno, "jer je sve jako zapetljano u birokratskom sistemu".
Dodaje da imaju potpunu saradnju sa istim udruženjim iz cijele BiH.
Osobe sa autizmom često su predmet stigme i diskriminacije, uključujući nepravedno uskraćivanje zdravstvene zaštite, obrazovanja i mogućnosti za angažovanje i učešće u svojim zajednicama.
Stoga je važno raditi na stvaranju inkluzivnog društva u kojem su osobe s autizmom prihvaćene i u kojem imaju priliku ostvariti svoje potencijale.
Podrška osobama s autizmom može uključivati prilagođavanje okoline, razumijevanje individualnih potreba, osiguranje strukturiranih rutina i pružanje podrške u razvoju socijalnih vještina.