ADVERTISEMENT

Prvi Bajram u novoj kući za Adnanu Begić iz sela Zlate kod Jablanice početak je jednog novog života. U novi dom sa porodicom uselila je i u septembru prošle godine.

“Ne mogu ja reći, stvarno da je lijepo, lijep je komštilj, sve je to odlično, ali čovjek treba da stvori osjećaj onaj neki da je ovo tvoje, da ti možeš da radiš tu šta hoćeš, da se sad ja ne mislim, eh je li ja mogu ovaj tabure pomaknuti li će mi ko šta reći”, priča za Euronews BiH Adnana Begić.

Posljednja dva Bajrama dočekivala je sa porodicom u kući koja im je bila ustupljena na korištenje. Ovaj Bajram konačno dočekuju u svome, porodica uz prazničnu trpezu.

Adnana je u poplavoma i klizištima u oktobru 2024. godine ostala bez kuće u kojoj je živjela 16 godina. U samo jednoj noći, kaže, nestalo je sve.

“Oni momenti, ne znam koliko je trajalo dok nisam našla svoju ćerku, pa to ne bih nikom ne poželjala. Ja kažem uvijek, da se njoj desilo ono što sam ja mislila da je bilo, ne bih se nikad više vratila u Jablanicu, to je sigurno, jer ja ne bih mogla gledati njene drugarice. Ali hvala Bogu, živimo, radimo, idemo dalje”, priča Adnana.

Danas, kaže, rijetko ide u selo Zlate jer joj svaki put bude teško. Suprug ide svaki dan jer kuća koju su izgubili je kuća u kojoj je on rođen.

“Vrati se čovjek, one sve slike, šta je bilo, kako je bilo. Ne znam, i taj tragični događaj koji je zadesio našu porodicu i sve to, te su slike najgore. Onda uđeš u kuću pa kažeš, e vidi, ovo je bilo ovde, pa ovo je bilo ovde. I onda kod nekoga odeš, pa vidiš i kažeš, e vidi, pa imala sam i ja ovo ovako. Ili nedavno mi je, na primjer, ćerka rekla, ‘mama, kada ćeš praviti one uštipke što si napravila kad smo bili na Zlatima’”, kaže ona.

Do prije dvije godine u džamiji u Donjoj Jablanici mještani su klanjali Bajram. U poplovama 2024. bila je skoro u potpunosti pod vodom. Danas je pusta. Njeni zidovi nijemi su svjedok tragedije u kojoj je poginulo 19 Jablaničana.