ADVERTISEMENT

Zbog neprohodnosti puteva na dan održavanja prijevremenih izbora za predsjednika RS, nije moglo biti otvoreno biračko mjesto. Nedjelju dana kasnije zakazani su ponovljeni izbori.

Međutim, nijedan mještanin na njih nije izašao. Bila je to njihova zajednička odluka. Ujedinjeni poručuju: dosta im je praznih obećanja. No, dok odrasli protestuju tišinom, jedan dječak svaki dan posjećuje biračko mjesto, "OŠ Petar Kočić".

Na preko 1.000 metara nadmorske visine, na obroncima Vlašića, malobrojni mještani su rekli dosta političarima. Svi do jednog bojkotovali su nedjeljne ponovljene izbore za predsjednika Republike Srpske. Ni vlast ni opozicija nisu dobili niti jedan glas.

Biračko mjesto u selu Donji Korićani tako je ostalo pusto. Bila je to zajednička odluka ujedinjenih mještana, nezadovoljnih zbog često neprohodnih puteva.

"Svi su jednostavno rekli, nećeš ti, neću ja, nećemo niko, neće niko", prepričava Milorad Slavnić, mještanin.

I tako je i bilo.

Iz revolta prema lokalnim vlastima, niko od 50 mještana sela Donji Korićani na obroncima Vlašića nije želio izaći na prijevremene izbore.

Tišina je taj dan u Korićanima bila glasnija od bilo kog političkog slogana. Samo sedam dana ranije, zbog snijega biračko mjesto uopšte nije otvoreno, a bojkot na ponovljenim objašnjavaju:

"Nas ovdje lično ni opozicija ni pozicija ne zanima ko je na vlasti i šta je na vlasti. Tražimo dostojan život čovjeka 21. vijeka, vodu, struju, čist put. Dešava nam se da struje nema po 4, 5 dana, nekada i više. Nemamo javnog prevoza, do ambulante, do prvog marketa ima 12 km", kaže Nedo Slavnić, mještanin.

U selu koje nema stabilnu struju, vodu, ni normalan put, mještani žive od stočarstva i poljoprivrede. Kažu, ne traže mnogo. Samo osnovne uslove za život kako bi mogli ostati u svom zavičaju.

"Znali smo po 500.000 litara mlijeka prosipati, nemamo kud sa njim. Znači, sve je opet do puta. Do puta, znači to je jedan od najvećih problema? Najveći problem je ovdje neodržavanje puteva i čišćenje", poručuje Milorad Slavnić, mještanin.

Zgrada u kojoj se tog dana nije čuo glas birača, radnim danima čuje se samo jedan, glas osmogodišnjeg dječaka. Nikola je jedini učenik u selu. Svako jutro dolazi sam. Na vratima škole dočeka ga učiteljica iz susjednog sela, koja se tokom zime, kaže, teško probija kroz snijeg i loš put.

"Ne bih volio da odem iz sela, meni je ovdje lijepo. Ostaću ovdje i kada porastem", priča nam Nikola.

Dalje dodaje da mu ništa teško nije raditi, te da bi, kada poraste, želio da bude policajac.

Mnogi su Korićane već napustili u potrazi za boljim životom. Oni koji su ostali kažu da se njihov kraj na obroncima Vlašića nepravedno zaboravlja. Osmijeh jednog dječaka još uvijek čuva nadu da Korićani neće ostati samo tačka na karti, niti broj biračkog mjesta na izborima.