ADVERTISEMENT

Kas konja oduvijek je značio snagu, oči ove plemenite životinje duboku privrženost i povjerenje. Vijekovima uz svoje jahače na bojnim poljima, dok konji danas služe nekoj drugoj svrsi.

Način na koji ove životinje djeluju na čovjeka ni danas nije potpuno istražen, ali ljubitelji životinaj saglasni da pozitivno utiču na ljude, smiruju i donose radost.

Za djecu sa poteškoćama u razvoju, oni su terapija, koja je dostupna i u Bosni i Hercegovini. Na livadama i proplancima oivičenim šumom nadomak Sarajeva u Udruženju "Planinski konj" prije više od 10 godina počela je priča o terapijskom jahanju.

"Zadnjih par godina bavimo se terapijskim jahanjem. Naši konji su istrenirani, vole djecu, prošli su kompletnu obuku. Kao što možete da vidite, moja unuka je trenutno na konju i ona uživa. Mnogo djece dođu da nas posjete iz drugih udruženja s kojima imamo saradnju, imamo podršku od Općine Ilidža, od kantonalnih i federalnih ministarstava. Ove godine smo radili sa školom Vladimir Nazor," kaže Nermina Đogić, predsjednica Udruženja "Planinski konj"

"Mi imamo tri kobile i u proljeće ćemo ako Bog da imati bebe. One su ždrebne, u aprilu očekujemo novinu tako da ćemo imati malo veći broj konja. Erna, moja unuka, ima četiri godine i ona se upravo nalazi na našem konju Ilmki koja je jako dobra za terapijsko jahanje", nastavlja Đogić.

Kaže da su konji nešto posebno i sa njima uživaju svi, ne samo djeca sa poteškoćama u razvoju. Zadovoljni su odzivom i mnogi koriste priliku vezano za projektne aktivnosti i mimo njih. Za mnogu djecu jahanje jedna je od terapija koja se pokazuje kao najučinkovitija. Mnogi roditelji primijete promjene nakon prvog časa, a pojedini dovode svoju djecu godinama.

"To mnogi prepoznaju kad dođu prvi put, oni odmah osjete. To se može vidjeti i na roditeljima koji su uporni. Imamo jednog dječaka Mirzu, on dolazi sedam godina. Njegova majka ne želi propustiti nijedan momenat. On je i navikao i ujutro kad ustane zna da je vikend i da ide na čas jahanja. A 101 mišić se aktivira kad čovjek jaše konja, tako da je to za sviju dobro," objašnjava Đogić

Roditelji redovno dovode djecu sa poteškoćama u razvoju na časove jahanja, gledaju kako oni uče da se snalaze, upoznaju se sa konjima, slušaju instruktore i fokusiraju se na to šta se dešava oko njih. Promjene kod djece su vidljive: od razvoja fizičke snage do poboljšanja govora i koncentracije.

"Imam sina s autizmom koji ima 15 godina. Dolazimo po treći put na jahanje u Udruženje "Planinski konj". Voljela bih da savjetujem i da kažem svim mladim roditeljima da je to jako bitno. Jednostavno djeca s autizmom su specefična. Ona inače jako dobro prepoznaju kontakt sa prirodom. To su jako posebna djeca koja ne razumiju većinu društvenih pravila i društvenih normi, ali u sebi imaju jaki instinkt za životinje, za biljke. Njima je neprocjenjiv kontakt sa životinjama. Morali biste da vidite Adnana, sve životinje su pored njega mirne. Ja se nekada nađem u situaciji da priđem životinji i ne mogu ostvariti kontakt sa njom i da pokazuje da je uznemiravam. Ali kada Adnan prilazi njoj, sa svakom životinjom ostvaruje kontakt. On ima 15 godina, ali ima vrlo oskudan govor, ali taj kontakt sa životinjama je neopisiv jednostavno. I zato terapijsko jahanje je jako bitno za takvu djecu, oni imaju poseban osjećaj za prirodu, za životinje i jedino su tu svoji. Ja sad planiram upravo da živim na nekoj farmi zato što je to jedino okruženje u kojem on sebe pronalazi jer je takav, tako rođen. Terapijsko jahanje ga je puno unaprijedilo i pokazalo u kom pravcu da se krećemo, šta da razvijamo kod njega", kaže Azra Pekaz, majka dječaka s autizmom

Udruženje "Planinski konj" nema uposlenika. Svake sedmice tu dolaze volonteri: djeca i odrasli koji rade na održavanju konja, obučavaju jahanju posjetioce i vode ih na konjima kroz prirodu.

Sarah je jedna od trenera volontera, koja je prošla specijalnu obuku za rad sa djecom s poteškoćama u razvoju.

"Jahanje kao sport je zaista jedan divan sport, jer kao što je trenerica rekla pokreće mnoštvo mišića, daje djeci, ali i odraslima oduška. Što se tiče djece sa posebnim potrebama, dugo radimo sa njima. Djeca kroz jahanje imaju mnogo napretka. Na primjer, neka djeca dođu sa govornim manama, neka su stidna. Međutim, kroz jahanje i duži period rada sa konjima, djeca postignu uspjeh i to se vidi na njima," ispričala nam je Sarah Selimović, trenerica i volonterka.

Svakog vikenda, a ponekad i radnim danima, dolazi u klub. Kaže da joj to pomaže kod smirenosti, kod stresa, mnogima kod anksioznosti i depresije.

"Kao što sam rekla, ovdje sam već 13 godina i svima bih preporučila da dođu na terensko jahanje kroz prirodu jer kada ste u prirodi, skroz je drugačije nego kada ste negdje zatvoreni. Bijeg iz grada u predivnu Rakovicu, "Planinski konj" je zaista nešto što svima treba", zaključuje.

Terapijsko i rekreativno jahanje ne zahtijeva posebnu fizičku spremu ili znanje. Kako biste uživali u druženju s konjima dovoljno je samo doći. Sve što je potrebno, naučit ćete tokom procesa, a pozitivno djelovanje konja osjetit ćete čak i nakon pola sata provedenih pored njih.