Ljubljanski gradski prevoznik LPP jučer je predstavio baterijski tramvaj. Testne vožnje trebale bi početi u ponedjeljak, prvo bez putnika, a kasnije će ga isprobati i građani, prenose Radiotelevizija Slovenije (RTV Slo) i agencija STA. Ljubljana je među rijetkim evropskim gradovima koji su testirali i/ili koristili ovakva vozila.

Tramvaj koji nije tramvaj

Najlakše je krenuti od Sarajeva. Sarajevski tramvaj vozi po šinama, a struju dobija iz žica iznad pruge. Bez šina i žica ne može nikuda.

Ljubljansko vozilo nema ni jedno ni drugo. Ima točkove s gumama kao autobus i vozi po običnoj cesti. Struju nosi u velikim baterijama, kao električni automobil, a puni ih desetak minuta na posljednjem stajalištu. Izgleda kao tramvaj: sastoji se od više spojenih dijelova i prima 250 putnika. Najduži LPP-ovi konvencionalni autobusi primaju do 160 putnika.

Vozačku kabinu ima na oba kraja, pa se na kraju linije ne okreće. Vozač samo pređe na drugu stranu i vozi nazad.

Napravila ga je kineska kompanija CRRC. Vozilo ima kamere, senzore i satelitsku navigaciju, pa može samo pratiti liniju iscrtanu na cesti, kao da ide po zamišljenim šinama. Zato ga zovu i tramvaj bez šina. Tokom testiranja u Ljubljani tu mogućnost neće koristiti, nego će njime cijelo vrijeme upravljati obučeni vozač.

Ovakav prijevoz u Evropi gotovo da ne postoji. Kineska kompanija CRRC prvo vozilo ove vrste predstavila je 2017. godine u Kini, gdje ih danas ima najviše. Izvan Kine isporučena su Abu Dhabiju i Maleziji. U Evropi je ovakav "tramvaj" dosad samo testiran, i to 2024. godine u Istanbulu. Prema dostupnim podacima, nijedan evropski grad ga zasad nema u redovnom gradskom prevozu.

Testna trasa u Ljubljani ide od Barjanske ceste, kroz centar grada, do groblja Žale. Izabrana je jer ima duge žute trake, rezervisane samo za vozila gradskog prijevoza, i nedavno obnovljene ceste. Vozilo ostaje u Ljubljani do ljeta, a ako se pokaže dobrim, grad planira kupiti više takvih, prenosi portal Ljubljanainfo. Cijena nije objavljena.

Zašto ne pravi tramvaj

Ljubljana je pravi tramvaj imala od 1901. do 1958. godine, kada su ga zamijenili autobusi. Priča o njegovom povratku vraća se godinama.

LPP-ov direktor Rok Vihar kazao je da bi izgradnja tramvajske pruge ili podzemne željeznice trajala predugo i koštala previše, a da ovo vozilo nudi rješenje odmah. Dodao je da LPP ove godine ima rekordan broj putnika i da je važnije koji problemi se rješavaju ovim vozilom nego kako se zove. U gradskoj brošuri piše da su ga tramvajem nazvali i zato da privuku ljude koji se ne vole voziti autobusom.

Upravo je naziv izazvao najviše prigovora. Grad je projekat označio skraćenicom BRT i objasnio je kao "baterijski tramvaj". Koalicija za održivu saobraćajnu politiku, udruženje stručnjaka i aktivista, u otvorenom pismu podsjetila je da BRT u svijetu decenijama znači Bus Rapid Transit, odnosno brzi autobuski prevoz.

Glavna zamjerka ipak nije ime. Kritičari su ukazali da i najveće vozilo zapne u gužvi ako dijeli cestu s automobilima. Traže posebne trake u koje automobili ne mogu ući, prednost na semaforima i kupovinu karte prije ulaska, a u pismu su pitali dobija li Ljubljana sistem brzog prijevoza ili samo duže autobuse.

Sumnje su imali i oni koji su vozilo predstavljali. Gradonačelnik Zoran Janković priznao je da ga je najviše brinulo kako će vozilo od 30 metara skretati na raskrsnicama, a šef saobraćajne policije Primož Kadunc rekao je da su za ovakva vozila potrebni novi zakoni i infrastruktura.

Portal Siol primijetio je da je vozilo predstavljeno dan prije izborne šutnje. Slovenija sutra ima lokalne izbore, a Janković se ponovo kandiduje za gradonačelnika. Siol dodaje da to nije nezakonito.

Banjaluka je htjela biti prva

Vozilo istog kineskog sistema mjesecima najavljuje i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. U aprilu je rekao da jedno vozilo košta pet miliona KM i da prva testna vozila očekuje u septembru. U maju je poručio da želi da Banjaluka bude ispred Ljubljane.

U septembru je najavio da su vozila krenula iz Kine prema Hamburgu i da stižu za nekoliko sedmica. Krajem oktobra novi rok postala je Nova godina, uz testiranje od tri do šest mjeseci.

Stanivuković smatra da je ovaj sistem dobar za Banjaluku jer može savladati strme uspone prema naseljima na brdima, kuda klasični tramvaj ne bi mogao bez velikih radova. Kao moguće linije spominjao je pravce od centra prema Starčevici, Laušu i Paprikovcu.

Kritike u Banjaluci slične su ljubljanskim, ali oštrije. Saobraćajni inženjer Nikola Ćopić istakao je da je problem u sistemu, a ne u vozilima.

Javnim prijevozom u Banjaluci vozi se 10 posto ljudi, autobusi su u prosjeku stariji od 16 godina, a nema ni jedinstvenih karata. Prema Ćopićevim riječima, za pet miliona KM moglo bi se kupiti tri do četiri obična električna autobusa koji bi prevezli jednako putnika, a Indonezija je krajem 2024. vratila tramvaj-autobus nakon testiranja jer nije ispunio očekivanja.

Stručnjak za sigurnost saobraćaja Milenko Jaćimović napomenuo je da Banjaluka nema vlastito gradsko preduzeće za prijevoz ni servisere koji bi održavali tako skupa vozila. Ljubljana takvo preduzeće ima, upravo LPP. Damjan Ožegović iz Transparency Internationala pitao je da li grad vozila kupuje ili ih samo posuđuje na probu jer ugovor nije poznat javnosti.

Francusko iskustvo

Francuski grad Nancy uveo je 2000. godine hibridni "tramvaj na gumenim točkovima", ali ga je nakon više od dvije decenije konačno ukinuo 2023. godine.

Gradske vlasti su se prvobitno odlučile za ovaj sistem (poznat kao TVR) jer je bio jeftiniji od izgradnje klasične tramvajske mreže, a gumeni točkovi i mogućnost odvajanja od središnje vodilice omogućavali su mu lako savladavanje velikih uspona i uskih ulica.

Međutim, projekat se ubrzo pretvorio u saobraćajnu i finansijsku glavobolju zbog čestih kvarova mehanizma za navođenje, iskliznuća i ekstremno skupog održavanja. Kada je proizvođač Bombardier prestao proizvoditi rezervne dijelove, Nancy je definitivno odustao od ovog eksperimenta i vratio se provjerenom rješenju - trolejbusima.