Savjet ministara BiH jednoglasno je utvrdio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, u novom tekstu, koji je predložilo Ministarstvo pravde s ciljem lakše primjene zakona u praksi i potrebe da se implementira odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2025. godine.
Izmjenama i dopunama Zakona o radu osigurava se svim zaposlenim roditeljima djece sa smetnjama u razvoju da pod istim uslovima uz naknadu plate mogu ostvariti pravo na rad do polovine radnog vremena, bez obzira na koji način je to pravo regulisano propisima drugih razina vlasti u BiH.
Istovremeno se precizira odredba kojom se reguliše institut plaćenog dopusta, u skladu sa preporukom Ureda za reviziju institucija BiH.
“Izmjenama i dopunama osigurava se unaprjeđenje zakonskih rješenja koja podrazumijevaju jednakost i pravnu sigurnost svih zaposlenih, pravo na rad, slobodu rada, transparentnost, zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te ostalih prava u skladu s međunarodnim standardima, kao i uslova te načina zaključivanja, trajanje i primjena odredaba u vezi s ugovorom o djelu”, saopšteno je iz Savjeta ministara BiH nakon današnje sjednice.
Ministarstvo pravde će Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine uputiti na usvajanje Parlamentarnoj skupštini BiH.
Odlučujući o zahtjevu Suda Bosne i Hercegovine za ocjenu kompatibilnosti člana 104. stav (1) u vezi s primjenom člana 43. stav (2) Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine – Zakon o radu („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 26/04, 7/05, 48/05, 50/08 – završne odredbe Zakona o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine, 60/10, 32/13, 93/17, 59/22 i 88/23), Ustavni sud je 25. septembra utvrdio da osporena odredba citiranog zakona nije kompatibilna sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer različit tretman zaposlenika institucija BiH po osnovu ostvarivanja prava iz člana 43. stav (2) (pravo na naknadu plate roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju) Zakona o radu prema mjestu prebivališta predstavlja diskriminaciju koja nema razumno i objektivno opravdanje.