ADVERTISEMENT

Vezan lisicama i čučeći na podu, Abdullah Zahra je vidio dim kako se diže iz tijela njegovog cimera u ćeliji.

Prisjeća se "kako su ga mučili strujom".

A onda je došao red na Zahru.

Abdullah Zahra (Izvor: Husein Malla / AP Photo)

Dvadesetogodišnjeg studenta objesili su o ručne zglobove dok mu nožni prsti nisu jedva dotakli pod te ga dva sata udarali strujnim žicama, a potom i tukli.

Natjerali su njegovog oca da gleda, rugajući se zbog muke njegovog sina.

Bilo je to 2012. godine, a cijeli sigurnosni aparat tadašnjeg sirijskog predsjednika Bashara Assada bio je raspoređen da uguši proteste koji su nastali protiv njegove vladavine.

Sa Assadovim padom prije mjesec dana, mašinerija smrti kojom je on upravljao počinje da izlazi na vidjelo.

Bilo je sistematično i dobro organizovano, naraslo je do više od 100 pritvorskih objekata u kojima su harali mučenje, brutalnost, seksualno nasilje i masovna pogubljenja, prema aktivistima, grupama za ljudska prava i bivšim zatvorenicima.

Sigurnosni agenti nisu poštedjeli nikoga, čak ni Assadove vlastite vojnike.

Mladići i djevojke su privođeni jer su samo živjeli u okruzima gdje su se održavali protesti.

Kako su desetine hiljada ljudi nestale tokom više od jedne decenije, sirijsko stanovništvo je šutjelo zbog straha.

Ljudi su rijetko kome govorili da je voljena osoba nestala, iz straha da bi i oni mogli biti prijavljeni sigurnosnim agencijama.

Sada svi pričaju.

Pobunjenici koji su skinuli Assada s vlasti otvorili su zatočeničke objekte, puštajući zatvorenike i omogućivši javnosti da svjedoči.

Gomile su se rojile, tražeći odgovore, tijela svojih najmilijih i načine za liječenje.

Portret svrgnutog sirijskog predsjednika Bashara Assada leži na tlu u Branchu 215, pritvorskom objektu kojim je upravljala vojna obavještajna služba tokom režima (Decembar 17.2024., Hussein Malla AP Photo)

Nekoliko dana nakon Assadovog pada, Zahra, sada ima 33 godine, došao je u posjetu Ogranku 215, pritvorskom objektu koji vodi vojna obavještajna služba u Damasku, gdje je bio zatvoren dva mjeseca.

U podzemnoj tamnici, zakoračio je u ćeliju bez prozora, 4 sa 4 metra (dvorište) u kojoj je, kako kaže, držan sa 100 drugih zatvorenika.

Svakom muškarcu je bilo dopušteno da čučnu podnu pločicu, rekao je Zahra.

"Kada ventilatori nisu radili, bilo namjerno ili zbog nestanka struje, neki su se ugušili. Muškarci su poludjeli; zagnojile su se rane od mučenja. Kada je cimer u ćeliji umro, stavili su njegovo telo pored toaleta ćelije sve dok tamničari nisu došli po leševe", prisjeća se.

"Smrt je bila najmanje loša stvar“, dodao je.

“Došli smo do mjesta gdje je smrt bila lakša nego ostati ovdje jedan minut.”

Pripadnik sigurnosnih snaga nove privremene sirijske vlade pregledava ćeliju pritvorske ustanove Palestinske podružnice, Sirija, 14. decembar 2024. (AP Photo/Hussein Malla)

Asadov sistem represije rastao kako je bjesnio građanski rat

Zahra je uhapšen zajedno sa svojim ocem nakon što su agenti obezbjeđenja ubili jednog od njegove braće, poznatog grafitnog umjetnika, koji je bio protiv Assada.

Nakon što su pušteni, Zahra je pobjegao u područja pod kontrolom opozicije.

U roku od nekoliko mjeseci, sigurnosni agenti su se vratili i odvukli 13 njegovih muških rođaka, uključujući mlađeg brata i, opet, njegovog oca.

Odvedeni su u Ogranak 215.

Svi su mučeni i ubijeni.

Zahra je kasnije prepoznao njihova tijela na fotografijama koje su procurile, a na kojima se vide leševi hiljada ubijenih dok su bili u pritvoru.

Njihova tijela nikada nisu pronađena, a kako i kada su umrli nije poznato.

Deke koje su zatvorenici koristili kao madrace u Branch 215, pritvorskom objektu kojim je upravljala vojna obavještajna služba za vrijeme režima Bashara Assada u Damasku, Sirija, 17. decembar 2024. (AP Photo/Hussein Malla)

Grupe za ljudska prava procjenjuju da je najmanje 150.000 ljudi nestalo nakon što su antivladini protesti počeli 2011. godine, a većina je nestala u Assadovoj zatvorskoj mreži.

Mnogi od njih su ubijeni, bilo u masovnim pogubljenjima ili u mučenju i zatvorskim uslovima.

Tačan broj ostaje nepoznat.

Čak i prije ustanka, Assad je vladao gvozdenom šakom.

Ali kako su se mirni protesti pretvorili u potpuni građanski rat koji će trajati 14 godina, Assad je brzo proširio svoj sistem represije.

Pojavili su se novi pritvorski objekti u sigurnosnim kompleksima, vojnim aerodromima i ispod zgrada koje vode vojne, sigurnosne i obavještajne agencije.

Obilazeći mjesto njegovog mučenja i zatočeništva, Zahra se nadao da će pronaći neki trag svojih izgubljenih rođaka.

Ali nije bilo ničega.

Kod kuće, njegova tetka, Rajaa Zahra, prvi put je vidjela slike svoje ubijene djece.

Ranije je odbijala da pogleda fotografije koje su procurile.

Dokumenti leže razbacani u Branch 215, pritvorskom objektu kojim upravlja vojna obavještajna služba Sirije, 17. decembar 2024. (AP Photo/Hussein Malla)

Izgubila je tri od svojih šest sinova u Ogranku 215, a četvrti je ubijen na protestu.

Njen brat je, kako je rekla, imao tri sina, a sada samo jednog.

“Nadali su se da će dokrajčiti sve mladiće u zemlji.”

Sirijce su mučili 'gumom' i 'čarobnim tepihom'

Mučenja su imala imena.

Jedan se zvao “čarobni tepih”, gdje je zatočenik bio vezan za drvenu dasku sa šarkama koja se savija na pola, savijajući mu glavu do stopala, koje su potom tukli.

Abdul-Karim Hajeko kaže da je ovo izdržao pet puta.

Mučitelji su ga gazili po leđima tokom ispitivanja u odjelu Kriminalističkog obezbjeđenja, a pršljenovi su mu i dalje slomljeni.

“Moji krikovi bi otišli u raj. Jednom je sa četvrtog sprata (u prizemlje) sišao doktor zbog mojih krikova”, rekao je.

Takođe je stavljen u "gumu".

Noge su mu bile savijene u automobilskoj gumi dok su ga isljednici tukli po leđima i stopalima plastičnom palicom. Kada su završili, rekao je, stražar mu je naredio da poljubi gumu i zahvali što ga je naučio "kako da se ponaša".

Hajeko je kasnije odveden u ozloglašeni zatvor Saydnaya, gdje je proveo šest godina.

Mnogi zatvorenici su rekli da je guma nanesena zbog kršenja pravila - poput pravljenja buke, podizanja glave pred stražarima ili molitve - ili bez ikakvog razloga.

Mahmoud Abdulbaki stoji u jednom od kamiona korištenih dok je bio u zatvoru vojne policije u Damasku, Sirija, 15.decembar 2024. (AP Photo/Ghaith Alsayed)

Mahmoud Abdulbaki, podoficir zračnih snaga koji je prebjegao iz službe, stavljen je u gumu tokom pritvora u objektu vojne policije.

Tjerali su ga da prebroji udarce bičem do 200 i ako bi pogrešio, mučitelj bi počeo ispočetka.

"Ljudska srca su stala nakon udara", rekao je 37-godišnjak.

Kasnije je zadržan u Saydnayi, gdje je rekao da će stražari terorisati zatvorenike tako što bi kotrljali gumu niz hodnik i udarali pendrecima po rešetkama.

Gdje god se zaustavila, cijela ćelija bi bila podvrgnuta "gumi".

Sveukupno, Abdulbaki je proveo skoro šest godina u zatvoru u različitim periodima.

Bio je među onima koji su oslobođeni na dan kada je Assad pobjegao iz Sirije.

Ljudi hodaju kroz hodnik zloglasnog sirijskog vojnog zatvora Saydnaya, sjeverno od Damaska, Sirija, 9. decembar 2024. (AP Photo/Hussein Malla, File)

Saleh Turki Yahia je rekao da je njegov cimer umirao skoro svaki dan tokom sedam mjeseci 2012. godine dok je bio držan u Palestinskom ogranku, pritvorskom objektu koji vodi Opća obavještajna agencija.

Ispričao je kako je jedan čovjek danima krvario u ćeliji nakon što se vratio sa mučenja gdje su mu isljednici zabili cijev u tijelo.

Kada su zatvorenici pokušali da ga pomjere, “sva mu se tekućina izlila iz stražnjice. Rana se otvorila sa leđa i on je preminuo”, rekao je.

Yahia je rekao da su ga udarali strujom, vješali za zglobove, tukli po nogama.

Izgubio je polovinu svoje tjelesne težine i zamalo poderao vlastitu kožu od šuga.

“Slomili su nas”, rekao je, rasplakavši se.

“Pogledajte Siriju, sve su to starci... Cijela generacija je uništena.”

Ali kada je Assad otišao, vratio se u posjetu Palestinskom ogranku.

“Došao sam da ispričam. Želim da kažem.”

Fotografije ljudi koji su prijavljeni kao nestali nakon što ih je zatočila vojska bivšeg sirijskog predsjednika Bashara Assada ili provladine milicije, Damask, 22. decembar 2024. (AP Photo/Leo Correa, File)

Sve više dokaza koji će se koristiti u suđenjima

Mučenje se nastavilo sve do kraja Assadove vladavine.

Rasha Barakat, 34, rekla je da su ona i njena sestra privedene u martu iz svojih domova u Saqbi, gradu izvan Damaska.

Unutar jednog odjela obezbjeđenja, provedena je pored svog muža, koji je nekoliko sati ranije bio uhapšen i bio je na ispitivanju.

Klečao je na podu, zelenog lica, rekla je.

Bio je to njen posljednji kratki pogled na njega: Umro je u pritvoru.

Tokom sopstvenog višesatnog ispitivanja, rekla je, agenti obezbeđenja su zaprijetili da će privesti njene sinove, od 5 i 7 godina, ako ne prizna.

Bila je pretučena.

Agenti obezbeđenja su je skinuli i polili hladnom vodom, ostavljajući je da drhti gola dva sata.

Provela je osam dana u izolaciji, u blizini je čula batine.

Na kraju je odvedena u Adru, centralni zatvor u Damasku, suđeno joj je i osuđena na pet godina zbog podrške pobunjeničkim grupama, optužbe za koje je rekla da su izmišljene.

Zloglasni vojni zatvor Saydnaya na periferiji Damaska, Sirija, 19. decembra 2024. (AP Photo/Leo Correa, File)

Tamo je ostala sve dok pobunjenici nisu upali u Adru u decembru i rekli joj da je slobodna.

Procjenjuje se da je 30.000 zatvorenika oslobođeno dok su borci otvarali zatvore tokom marša na Damask.

Barakat je rekla da je srećna što ponovo vidi svoju decu.

Ali "Ja sam psihički uništena... Nešto nedostaje. Teško je nastaviti dalje.”

Sada dolazi monumentalni zadatak obračuna nestalih i prikupljanja dokaza koji bi se jednog dana mogli koristiti za procesuiranje Assadovih zvaničnika, bilo od strane sirijskih ili međunarodnih sudova.

Stotine hiljada dokumenata ostalo je razbacano po bivšim zatočeničkim objektima, od kojih su mnogi označeni kao povjerljivi, u skladištima koja su obično pod zemljom.

Neki koje je AP zabilježio uključivali su transkripte telefonskih razgovora, čak i između vojnih oficira; obavještajni dosijei o aktivistima; i spisak stotina zatvorenika ubijenih u zatočeništvu.

Porodice traže svoje nestale članove (Izvor: AP Photo/Hussein Malla)

Shadi Haroun, koji je proveo 10 godina u zatvoru, crtao je Assadovu zatvorsku strukturu i dokumentirao iskustva bivših zatočenika iz egzila u Turskoj.

Nakon Assadovog pada, požurio je nazad u Siriju i obilazio mjesta zatočeništva.

Dokumenti, kako je rekao, pokazuju birokratiju koja stoji iza ubistava.

“Oni znaju šta rade, to je organizovano.”

Radnici civilne zaštite tragaju za masovnim grobnicama u kojima se vjeruje da je pokopano na desetine hiljada.

Najmanje 10 ih je identificirano u okolini Damaska, uglavnom iz izvještaja stanovnika, i pet drugih širom zemlje.

Vlasti kažu da nisu spremne da ih otvore.

Borci koji su pomogli svrgnuti bivšeg sirijskog vladara Bashara Assada istražuju mjesto identificirano kao masovna grobnica za zatvorenike ubijene pod njegovom vladavinom u Najhi, južno od Damaska, Sirija, 17. decembar 2024. (AP Photo/Hussein Malla)

UN ponudio je pomoć novoj privremenoj upravi Sirije u prikupljanju, organiziranju i analizi cjelokupnog materijala.

Od 2011. prikuplja dokaze i podržava istrage u više od 200 krivičnih predmeta protiv ličnosti iz Assadove vlade.

Robert Petit, direktor odjela UN-a, rekao je da je zadatak toliko ogroman da ga nijedan entitet ne može obaviti sam.

Prioritet bi bio da se identifikuju arhitekti brutalnosti.

Mjesto za koje se vjeruje da je masovna grobnica za zatvorenike ubijene pod vladavinom Bashara Assada vidljivo je u Najhi, južno od Damaska, Sirija, 17. decembra 2024. (AP Photo/Hussein Malla)

Mnogi sada žele odgovore.

Zvaničnici ne mogu tek tako proglasiti da se nestali smatraju mrtvima, rekao je Wafaa Mustafa, sirijski novinar, čiji je otac priveden i ubijen prije 12 godina.

“Niko ne smije porodicama reći šta se dogodilo bez dokaza, bez pretresa, bez posla.”