ADVERTISEMENT

Zakon pod nazivom „Principi razdvajanja supružnika“, koji sadrži 31 član, objavljen je u službenom glasniku Ministarstva pravde talibanske administracije nakon odobrenja vrhovnog vođe Hibatullah Akhundzada.

Prema odredbama tog pravnog akta, brakovi koje ugovaraju članovi porodice, uključujući očeve i djedove kao zakonske staratelje, mogu se smatrati pravno važećim i u slučaju maloljetnih lica, pod uslovom da su ispunjeni kriteriji kompatibilnosti i odgovarajućeg miraza.

Prema novim pravilima, brak žene sa muškarcem bez saglasnosti staratelja može biti osporen ukoliko se partner smatra „nejednakim“ u društvenom, vjerskom ili etničkom smislu, što u pojedinim slučajevima može dovesti do poništenja braka, prenosi Afghanistan International.

Takođe, zakonom je propisano da supruga ne može tražiti razvod samo zbog dugotrajnog odsustva muža ili neplaćanja izdržavanja ukoliko je njegovo boravište poznato.

U slučaju nestanka muža, brak ostaje na snazi sve dok sud ne donese drugačiju odluku, a eventualni ponovni brak žene tokom tog perioda može se proglasiti nevažećim ako se prvi muž vrati.

Novi propisi daju sudovima ovlaštenje da razmatraju slučajeve nasilja u braku i teških sukoba, ali se navodi da razvod ne može biti odobren isključivo na zahtjev supruge ukoliko postoje drugi načini da se spriječi zlostavljanje, bez saglasnosti muža.

Zakon reguliše i seksualno neprimjereno ponašanje u okviru porodice, kao i pravila dokazivanja kroz svjedočenje ili zakletvu.

Takođe se definišu i vjerski aspekti braka, uključujući situacije u kojima se brak automatski poništava ako jedan od supružnika napusti islam.

Propisuje se i da se određene zdravstvene okolnosti, poput mentalnih bolesti, vitiliga i lepre, ne smatraju osnovom za razvod, dok se u slučajevima određenih seksualnih poremećaja može odrediti terapija ili sudska odluka o razdvajanju.

Zakon predviđa i mogućnost osporavanja brakova u slučajevima neadekvatnog starateljstva, zloupotrebe ili drugih okolnosti koje utvrdi sud, koji ima široka ovlaštenja u pitanjima razdvajanja supružnika.

U pojedinim odredbama navodi se da se „ćutanje djevojke nakon dostizanja puberteta“ može tumačiti kao pristanak na brak, što je dio tradicionalnih pravnih interpretacija islamskog prava, ali je predmet kritika dijela međunarodne javnosti.

Međunarodne organizacije za ljudska prava upozoravaju da bi ovakve odredbe mogle doprinijeti povećanom riziku od dječjih i prisilnih brakova u Afganistanu, gdje su rani brakovi već rasprostranjeni.