Bračni ugovori sve su češći način da partneri unaprijed urede imovinske odnose i izbjegnu dugotrajne sudske sporove u slučaju razvoda. Iako mnogi smatraju da takvi ugovori nemaju mnogo veze s ljubavlju, oni mogu biti način da se unaprijed definiše šta kome pripada ako brak ne opstane.
ADVERTISEMENT
Prije nego što izgovore sudbonosno "da“, rijetki razmišljaju o tome šta će biti ako ljubav nestane. Međutim, kada dođe do razvoda, osim emocija, često se otvara i pitanje podjele imovine – od ušteđevine i automobila do stanova i kuća.
Upravo zato neki parovi odlučuju da još tokom braka ili prije vjenčanja regulišu svoje imovinsko-pravne odnose. Mišljenja građana o tome su podijeljena. Dok jedni smatraju da je riječ o razumnom dogovoru između partnera, drugi vjeruju da takvi ugovori nisu potrebni ako u braku postoji ljubav i povjerenje.
"Svako s nečim ulazi u brak. Brak je sporazum dvije strane, tako da ne vidim ništa sporno u predbračnim ugovorima, a ako tu ima i ljubavi, onda još bolje“, kaže jedan od anketiranih građana.
Drugi smatraju da su bračni ugovori uglavnom namijenjeni imućnijim parovima, dok ima i onih koji ističu da im nakon više decenija braka takav dokument nikada nije bio potreban.
Postoje, međutim, situacije u kojima unaprijed uređeni imovinski odnosi mogu olakšati razvod i smanjiti mogućnost sporova. Advokat Omer Mehmedbašić jedan je od prvih u Bosni i Hercegovini koji je prije više od 20 godina potpisao bračni ugovor.
On smatra da nije realno da se sva imovina stečena tokom braka u svakom slučaju posmatra kao zajednička, bez obzira na okolnosti u kojima je stečena.
"Ti dobiješ na lotu, pola je ženino. U tom slučaju svoju sreću dijeliš s nekim ko nije učestvovao u tome. Ili, recimo, od iznajmljivanja stana kupiš drugi stan – tu ste po pola. Ja nisam imao novca kada sam napravio bračni ugovor, ali to je razlog da se poslije, ako bi se razveo, sa ženom ne srećem neraspoložen i ljut na sudu“, objašnjava Mehmedbašić.
Dodaje da bračni ugovor smatra ispravnim rješenjem jer njegova svrha dolazi do izražaja tek ako dođe do razvoda, dok partneri koji ostanu zajedno nastavljaju zajednički život bez potrebe da se na njega pozivaju.
Bračni ugovori zaključuju se uz učešće notara, a njihova cijena, prema navodima iz priloga, kreće se od 350 do 500 KM, zavisno od vrijednosti imovine.
Da interesovanje za ovakvo regulisanje imovinskih odnosa postoji i među mladim parovima, ali i među onima koji su već godinama u braku, potvrđuje dr Emir Sudžuka iz Notarske komore Federacije BiH.
"Vrlo često mladi parovi prije nego što stupe u brak jednostavno se dogovore o imovinsko-pravnom režimu za imovinu koju budu sticali tokom trajanja braka. Takođe, nije nepoznata situacija da bračni partneri koji su već određeni niz godina u braku i namjeravaju nastaviti da budu u braku u nekom momentu odluče da svoje imovinsko-pravne odnose urede, zaključe ugovor i odrede koja imovina pripada jednom, a koja drugom bračnom partneru“, navodi Sudžuka.
Iako bračni ugovor možda nije najromantičniji poklon budućem supružniku, njegov cilj nije da predvidi kraj ljubavi, već da u slučaju razvoda unaprijed uređeni odnosi budu jasni. Jer kada brak prestane, dogovor o imovini može biti važan korak ka tome da se izbjegnu dodatni sukobi.