ADVERTISEMENT

Ipak, u govoru u kojem je dominirala zabrinutost zbog globalnih sukoba, Papa je izdvojio Bosnu i Hercegovinu i Dejtonski mirovni sporazum kao važno „sjeme mira“.

Osvrćući se na činjenicu da se mir sve češće traži silom umjesto pravdom, poglavar Katoličke crkve podsjetio je na važnost pregovora i kompromisa, navodeći konkretne primjere iz prošlosti.

„Sjeme mira“ na Balkanu

U dijelu govora posvećenom znakovima nade, Papa se direktno referisao na godišnjicu okončanja rata u našoj zemlji.

„Mislim, na primjer, na Dejtonski sporazum koji je prije trideset godina stavio tačku na krvavi rat u Bosni i Hercegovini“, rekao je Papa diplomatama iz cijelog svijeta.

Iako svjestan izazova s kojima se BiH i dalje suočava, Papa je naglasio važnost onoga što je postignuto:

„Uprkos poteškoćama i tenzijama, on (sporazum) je otvorio mogućnost za prosperitetniju i skladniju budućnost“, istakao je Lav XIV, svrstavajući ovaj primjer uz nedavne mirovne napore između Jermenije i Azerbejdžana kao dokaz da je mir, iako težak, ipak dostižan cilj.

Ostatak Papinog govora bio je obojen oštrim upozorenjima. Naglasio je da se princip uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, da nacije ne smiju koristiti silu za povredu granica drugih, danas „potpuno potkopava“.

„Rat je ponovo u modi“, upozorio je Papa, dodajući da se mir sve češće traži „kroz oružje kao uslov za nametanje vlastite dominacije“. Pozivajući se na Svetog Avgustina, podsjetio je da čak i oni koji vode ratove žele mir, ali „ne mir kao zajedničko dobro, već mir kao posjed“.

Fokus na Ukrajinu, Gazu i „orvelovski jezik“

Papa je iskoristio priliku da pozove na hitan prekid vatre u Ukrajini i obnovu dijaloga. Kada je riječ o Svetoj zemlji, ponovio je da rješenje s dvije države ostaje jedina institucionalna perspektiva koja može zadovoljiti težnje i Palestinaca i Izraelaca, uz osudu nasilja nad civilima u Gazi i na Zapadnoj obali.

Posebno je zanimljiv bio Papin osvrt na stanje slobode govora na Zapadu. Upozorio je na „novi jezik orvelovskog stila“ koji, pod krinkom inkluzivnosti, „završava isključivanjem onih koji se ne konformiraju“, te naglasio da se prostor za istinsku slobodu izražavanja ubrzano smanjuje.

Takođe je skrenuo pažnju na etičko upravljanje vještačkom inteligencijom i nuklearnim naoružanjem, te pozvao na poštovanje prava migranata koji se ne smiju tretirati kao problem, već kao osobe s neotuđivim pravima.

Zaključujući govor, papa Lav XIV je pozvao diplomate na „poniznost i hrabrost“, poniznost da se živi u istini i hrabrost da se oprosti, ističući da primjeri poput onog u BiH pokazuju da se „sjeme mira“ mora i dalje pažljivo uzgajati