ADVERTISEMENT

Nakon što je prebrojan najveći dio glasova, opozicija ima 176 mandata, dok četiri stranke dosadašnje vladajuće većine imaju 173.

Konačan rezultat još nije zaključen, jer će se brojati glasovi iz inostranstva i kasno pristigli glasovi.

Tokom izborne večeri činilo se da će opozicija ostvariti uvjerljivu pobjedu. Izlazne ankete pokazivale su znatno veću prednost lijevo-zelenih stranaka. Prebrojavanje glasova, međutim, pokazalo je da je razlika mnogo manja.

Upravo je ta tijesna razlika politički značajna. Švedski izborni sistem omogućava da relativno mala promjena u raspodjeli mandata proizvede potpuno drugačiju sliku pregovora o vladi.

Profesor političkih nauka na Lund Universitetu Jan Teorell upozorava da će naredni dani biti obilježeni upravo tim pregovorima. Posebno je važan položaj Centra, stranke koja može postati jedan od ključnih aktera u formiranju većine.

Teorell smatra da je otpor Centra prema Švedskim demokratama (Sverigedemokraterna) dublji nego prema Lijevoj partiji (Vänsterpartiet). To ne znači da je saradnja Centra s ljevicom jednostavna, ali znači da je ona, prema njegovoj procjeni, realniji put od ulaska u aranžman sa strankama desnog bloka.

To je možda i najvažnija posljedica izbora: matematika mandata ne znači automatski i političku većinu.

Posebno iznenađenje predstavlja rezultat Švedskih demokrata, stranke koja je posljednjih godina postala centralna snaga švedske desnice. SD je na izborima 2022. postao druga najveća stranka u zemlji i ključni oslonac vlade Ulfа Kristerssona, iako nije formalno ušao u vladu. Očekivalo se da će njegova pozicija uoči izbora ostati snažna.

Rezultat je, međutim, pokazao drugačiju sliku.

Prema analizi SVT-a, SD je izgubio podršku u čak 285 od 290 švedskih općina. Politolog Andreas Johansson Heinö taj pad opisuje kao iznenađujuće velik.

„To je mnogo više od običnog izbornog neuspjeha. Za SD se otvara pitanje da li je stranka nakon ulaska u centar političke moći izgubila dio svoje ranije sposobnosti da mobilizira birače nezadovoljne etabliranim strankama“, kaže on.

Jedan od mogućih odgovora jeste da je SD tokom posljednje četiri godine postao dio političkog sistema protiv kojeg je ranije gradio svoj identitet. Stranka je od protestnog pokreta prerasla u ključnog igrača vlasti. Time je dobila politički uticaj, ali je istovremeno preuzela dio odgovornosti za rezultate vladajuće politike.

Stockholm protiv ostatka zemlje?

Još jedan važan element izbora jeste geografska podjela.

Politolog Erik Wångmar smatra da je upravo Stockholm na margini odlučio tijesan rezultat u korist opozicije. Glavni grad daje 33 mandata u švedskom parlamentu (Riksdagu), a snažan rezultat opozicionih stranaka u Stockholmu bio je presudan za konačnu raspodjelu mandata.

To ukazuje na širu tendenciju koja se vidi u mnogim europskim demokratijama: veliki gradovi sve češće glasaju drugačije od manjih sredina i ruralnih područja. Švedska tako dobija političku geografiju u kojoj se sukob ne vodi samo između ljevice i desnice, nego i između različitih tipova birača – urbanih i ruralnih, mlađih i starijih, visokoobrazovanih i onih koji se osjećaju udaljenim od velikih gradskih centara.

Andersson dobila izbore, ali ne i jednostavan mandat

Za Socijaldemokrate Magdalene Andersson rezultat predstavlja važan uspjeh, ali ne i blanko ček. Andersson je uspjela ostati centralna figura opozicije, ali sada mora pokazati da može okupiti veoma različite političke interese.

Tu se nalazi najveći paradoks ovih izbora. Lijevi centar je na korak od povratka na vlast, ali što je većina tijesnija, to je potreba za kompromisima veća.

Vänsterpartiet želi politiku koja je znatno lijevija od one koju bi mogao prihvatiti Centar. Centar, s druge strane, insistira na distanci prema SD-u, ali tradicionalno nije prirodni saveznik socijaldemokrata.

Zato će Andersson možda morati graditi vladu čiji će politički program biti kompromis između stranaka koje se međusobno razlikuju po ekonomiji, socijalnoj politici, porezima i odnosu prema desnici.

Kristerssonov problem je veći od samog poraza

Za aktuelnog premijera Ulfа Kristerssona izbori predstavljaju dvostruki problem. Prvi je očigledan: njegova koalicija trenutno zaostaje. Drugi je dugoročniji - struktura desnog bloka više nije ista kao 2022. godine.

SD je slabiji, Liberali su jedva izbjegli ispadanje iz Riksdaga, dok su Umjerenjaci (Moderaterna) suočeni s činjenicom da bez saradnje sa strankama desno od sebe teško mogu formirati stabilnu većinu.

Istovremeno, upravo je SD stranka s kojom je politički teško zamisliti potpuno otvorenu koaliciju, dok je saradnja s Centrom izuzetno problematična.

Profesor političkih nauka na Stockholm Universitetu Tommy Möller smatra da je saradnja Centra sa strankama desnog bloka vrlo malo vjerovatna. Drugim riječima, Kristerssonov problem nije samo to što je izgubio nekoliko mandata. Problem je što se politička konfiguracija koja je omogućila njegovu vladu 2022. godine sada pokazuje mnogo nestabilnijom.

Izbori koji mijenjaju ulogu Švedskih demokrata

Možda najzanimljivije pitanje nakon ovih izbora jeste šta će se dogoditi sa SD-om.

Stranka je posljednjih godina prešla put od političke izolacije do statusa ključnog partnera desnice. Ali slabiji izborni rezultat može pokrenuti raspravu o tome da li je upravo ta transformacija bila pogrešna.

Ako SD zaključi da je izgubio dio biračkog tijela zato što je postao previše integrisan u tradicionalnu desnicu, pritisak unutar stranke mogao bi voditi ka povratku tvrđem političkom identitetu. To bi, paradoksalno, moglo dodatno otežati formiranje budućih vlada.

Za razliku od klasičnog scenarija u kojem izbori proizvode jasnog pobjednika i jasnog gubitnika, švedski izbori 2026. stvaraju situaciju u kojoj je pobjednik poznat samo uslovno.

Ako se sadašnja raspodjela mandata potvrdi, opozicija će imati više mandata. Ali za formiranje stabilne vlade biće potrebni pregovori.

Švedski državni radio (Sveriges Radio) navodi da će 16. septembra biti prebrojani glasovi iz inostranstva i kasno pristigli glasovi, dok se novi Riksdag otvara 28. septembra. Tada počinje formalni proces formiranja vlasti.

Zato se pravi politički izbori u Švedskoj, paradoksalno, nastavljaju i nakon izbornog dana. Rezultat glasanja je tek prvi dio priče. Drugi će biti pregovori između stranaka.

A upravo će od odnosa Socijaldemokrata, Centra, Vänsterpartieta i Zelenih zavisiti može li Magdalena Andersson pretvoriti tijesnu izbornu prednost u funkcionalnu vladu.

Švedski izbori 2026. predstavljaju prije svega izbor između dvije političke faze.

Jedna je era u kojoj je desni blok, uz snažan uticaj Švedskih demokrata, uspio preuzeti vlast i redefinisati odnos prema tradicionalnoj švedskoj politici.

Druga bi mogla biti povratak socijaldemokrata, ali ne i povratak stare švedske politike.

Jer čak i ako Magdalena Andersson postane premijerka, politički pejzaž zemlje više nije onaj iz vremena prije uspona SD-a. Švedska je postala fragmentiranija, pregovori su postali važniji, a granice između tradicionalnih političkih blokova sve su manje jasne.

Najveći paradoks izbora zato nije samo to što je opozicija pobijedila tijesno. Paradoks je da pobjednik možda neće moći vladati bez pomoći onih stranaka s kojima se politički najviše razlikuje.

I upravo će to biti najvažnija priča švedske politike u sedmicama koje slijede.