ADVERTISEMENT

Priča o GLP-1 lijekovima postaje sve veća. Prvo su promijenili način liječenja dijabetesa, potom su napravili revoluciju u liječenju gojaznosti i promijenili način na koji nauka gleda na gubitak tjelesne težine. Sada sve veći broj istraživanja otvara još jednu mogućnost – da bi ovi lijekovi mogli imati zaštitnu ulogu protiv raka.

Na ovogodišnjem skupu Američkog društva za kliničku onkologiju (ASCO) u Čikagu predstavljeno je više od 40 studija, sažetaka i prezentacija koje su se bavile vezom između lijekova baziranih na GLP-1 i raka.

Rezultati su bili iznenađujuće dosljedni. Zajedno ukazuju na to da bi ljudi koji koriste lijekove poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara mogli rjeđe obolijevati od određenih vrsta raka u odnosu na slične pacijente koji ih ne koriste. Takođe, kod osoba kojima je rak već dijagnosticiran, postoje naznake sporijeg napredovanja bolesti i boljih ishoda liječenja.

Za onkologe je sve veći broj takvih rezultata teško zanemariti.

„Ovo je izuzetno obećavajuće“, rekao je Mark Orland, istraživač raka s Klinike Cleveland, ističući da naučnici tek počinju razumijevati sve efekte ovih lijekova.

Istraživanja su obuhvatila brojne vrste raka povezane s gojaznošću. Među najzapaženijim je analiza Univerziteta Pensilvanije, koja je obuhvatila više od 100.000 žena i pokazala nižu učestalost raka dojke među onima koje su koristile GLP-1 lijekove.

Druga studija, u kojoj je učestvovalo više od 10.000 pacijenata, pokazala je da su osobe koje su koristile ove lijekove imale znatno manju vjerovatnoću da će bolest napredovati do metastatskog stadija kod četiri vrste solidnih tumora.

Pažnju su privukli i rezultati koji se odnose na rak pluća, iako ta vrsta raka nije uobičajeno povezana s tjelesnom težinom. Nekoliko istraživanja ukazalo je i na mogućnost da GLP-1 lijekovi povećavaju efikasnost postojećih terapija protiv raka.

To otvara posebno zanimljivo pitanje: da li GLP-1 lijekovi djeluju na rak i nezavisno od gubitka tjelesne težine?

Jedno od mogućih objašnjenja jeste da smanjuju upalne procese, mijenjaju metaboličke puteve povezane s razvojem raka ili čak direktno usporavaju rast tumora.

Još nema dokaza da GLP-1 lijekovi sprečavaju rak

Ipak, naučnici upozoravaju da ovi rezultati još ne dokazuju da GLP-1 lijekovi sprečavaju nastanak raka.

Dokazi zasad nisu dovoljno snažni da bi ljekari ove lijekove preporučivali upravo u tu svrhu. Većina novih istraživanja zasnovana je na posmatranju postojećih medicinskih podataka. Takve studije mogu pokazati povezanost, ali ne mogu pouzdano dokazati da je jedan faktor direktno izazvao drugi.

Pacijenti koji koriste GLP-1 lijekove mogu se, na različite načine, razlikovati od onih koji ih ne koriste, čak i kada se u statističkim analizama uzmu u obzir brojni faktori.

Zbog toga su potrebna randomizirana klinička ispitivanja u kojima se pacijentima nasumično dodjeljuje lijek ili uporedna terapija.

Naučnici kao upozorenje navode primjer metformina. Tokom 2010-ih brojna posmatračka istraživanja povezivala su ovaj lijek za dijabetes s manjim rizikom od raka, ali su se ti efekti uglavnom izgubili kada su provjereni u kliničkim ispitivanjima.

Zato su rezultati o GLP-1 lijekovima za sada hipoteza, a ne konačan zaključak.

Ipak, količina novih dokaza dovoljna je da ovo pitanje postane ozbiljno područje istraživanja.

Rak dojke, pankreasa i leukemija

Veza između gojaznosti i raka jedna je od najbolje dokumentovanih činjenica u epidemiologiji raka. Višak masnog tkiva nije samo pasivno skladište energije. Ono je biološki aktivno i proizvodi hormone i upalne molekule koji mogu uticati na rast, dijeljenje i obnavljanje ćelija, uključujući tumorske ćelije.

Istraživanje Univerziteta Pensilvanije obuhvatilo je oko 100.000 žena starosti od 45 do 80 godina koje su bile podvrgnute snimanju dojki. Nakon što su istraživači uzeli u obzir razlike u dobi, gojaznosti, dijabetesu i drugim faktorima rizika, žene koje su koristile GLP-1 lijekove i dalje su imale oko 30 posto manji rizik od razvoja raka dojke.

Druga studija, koju je predvodila Jasmine Sukumar iz Centra za rak MD Anderson, analizirala je podatke o više od 137.000 žena s rakom dojke u periodu od 2014. do 2023. godine.

U poređenju sličnih pacijentica, žene koje su koristile GLP-1 lijekove imale su znatno bolje preživljavanje. Gotovo 96 posto njih bilo je živo pet godina nakon operacije, u poređenju s oko 90 posto žena koje nisu koristile ove lijekove.

Istraživači su naglasili da će sljedeći korak morati biti provjera ovih rezultata u randomiziranim kliničkim ispitivanjima.

Moguća korist nije zabilježena samo kod raka dojke. Nekoliko istraživanja ukazalo je na niže stope raka pankreasa, akutne mijeloične leukemije i drugih malignih bolesti kod osoba koje koriste GLP-1 lijekove.

Jedna studija bavila se pacijentima s hroničnim pankreatitisom, koji predstavlja značajan faktor rizika za rak pankreasa. Kod pacijenata koji su koristili GLP-1 lijekove rizik od razvoja raka pankreasa bio je više od 50 posto manji.

Drugo istraživanje pokazalo je povezanost između korištenja GLP-1 lijekova i čak 63 posto manjeg rizika od akutne mijeloične leukemije.

Ako bi se takvi rezultati potvrdili u budućim istraživanjima, njihov uticaj na javno zdravlje mogao bi biti ogroman.

Mogu li GLP-1 lijekovi usporiti napredovanje raka?

Istraživanje Marka Orlanda počelo je nakon jednog neobičnog slučaja.

Kod pacijenta s poremećajem krvi poznatim kao klonalna hematopoeza neodređenog potencijala (CHIP), koji je povezan s povećanim rizikom od leukemije i drugih bolesti, nakon početka korištenja GLP-1 lijeka smanjio se broj mutiranih krvnih ćelija povezanih s tim stanjem.

Sam slučaj, naravno, nije predstavljao dokaz. Ali je otvorio pitanje da li GLP-1 lijekovi mogu uticati na biologiju raka na načine koji još nisu dovoljno istraženi.

Orland i njegove kolege potom su analizirali stotine hiljada medicinskih kartona. Upoređivali su pacijente koji su počeli koristiti GLP-1 lijekove nakon dijagnoze raka sličnim pacijentima koji su koristili druge lijekove za dijabetes.

Rezultati, objavljeni u časopisu Journal of Clinical Oncology, pokazali su da su pacijenti koji su koristili GLP-1 lijekove imali između 38 i 50 posto manju vjerovatnoću napredovanja bolesti u metastatski stadij kod četiri vrste raka – pluća, dojke, debelog crijeva i jetre.

Jedno od mogućih objašnjenja je da protivupalno i imunomodulatorno djelovanje GLP-1 lijekova otežava tumorskim ćelijama da rastu i šire se.

Mogu li poboljšati postojeće terapije?

Dva istraživanja predstavljena na skupu ASCO otvorila su još jednu mogućnost – da GLP-1 lijekovi ne samo da smanjuju rizik od nastanka raka, već mogu poboljšati ishode kod pacijenata koji već imaju uznapredovalu bolest.

Jedno istraživanje pratilo je pacijente s metastatskim rakom debelog crijeva koji su primali imunoterapiju. Pacijenti koji su istovremeno koristili GLP-1 lijekove imali su dosljedno niže stope smrtnosti nakon tri, pet i više godina u poređenju sa sličnim pacijentima koji nisu koristili te lijekove.

Istraživači smatraju da GLP-1 lijekovi možda mogu povećati efikasnost imunoterapije, između ostalog zahvaljujući djelovanju na upalne i imunološke procese.

Druga studija analizirala je više od 25.000 pacijenata s metastatskim nemikrocelularnim rakom pluća koji su liječeni ciljanom terapijom.

Pacijenti koji su koristili GLP-1 lijekove imali su znatno bolje ishode. Petogodišnje preživljavanje iznosilo je 63 posto, u poređenju s 40 posto kod pacijenata koji nisu koristili GLP-1 lijekove.

Tek počinje potraga za odgovorom

Iako su istraživanja obuhvatila različite vrste raka i različite terapije, rezultati ukazuju na sličnu hipotezu: GLP-1 lijekovi možda mijenjaju upalno i metaboličko okruženje u organizmu na način koji otežava razvoj i širenje tumora i istovremeno može povećati efikasnost pojedinih terapija.

Za sada, međutim, nije moguće reći da GLP-1 lijekovi sprečavaju ili liječe rak.

Potrebna su velika, randomizirana klinička ispitivanja koja će pokazati da li su rezultati posmatračkih studija posljedica stvarnog djelovanja lijekova ili drugih faktora.

Ipak, sve veći broj sličnih nalaza mijenja način na koji naučnici razmišljaju o GLP-1 lijekovima. Oni više nisu samo lijekovi za dijabetes ili mršavljenje. Sve je više dokaza da utiču na različite biološke procese u organizmu.

To otvara šire pitanje – da li bolesti poput dijabetesa, gojaznosti, bolesti srca, bolesti bubrega, neurodegenerativnih bolesti i raka dijele više zajedničkih bioloških mehanizama nego što se ranije mislilo.

„Potencijalna korist je stvarna i biološki ima smisla“, rekao je Gilberto de Lima Lopes, šef medicinske onkologije u Sveobuhvatnom centru za rak Sylvester Univerziteta u Majamiju.

Za sada, naučnici tek počinju otkrivati koliko bi taj potencijal mogao biti veliki.