Krajnje desničarska vlada Giorgie Meloni u petak postaje najdugovječnija u poslijeratnoj historiji Italije - značajan rekord koji krije značajne izazove pred izbore sljedeće godine.
ADVERTISEMENT
U zemlji koja je nekada bila sinonim za političku nestabilnost, prva žena na čelu Italije bit će na čelu iste administracije 1.413 dana, jedan više nego što je pokojni Silvio Berlusconi uspio provesti tokom jednog od svoja četiri mandata.
- To je svakako stvar ponosa - rekao je za AFP o ovoj prekretnici Marco Osnato, istaknuti zastupnik iz premijerkine krajnje desničarske stranke Braća Italije (FdI).
Ovaj rekord će vjerovatno poboljšati imidž premijerke dok se Italija, koja je imala skoro 70 vlada u posljednjih 80 godina, priprema za nacionalne izbore 2027. godine, kažu analitičari.
S obzirom na to da FdI stalno prednjači u anketama javnog mnjenja, moglo bi se činiti da je Meloni na putu da ponovi svoju pobjedu iz 2022. godine.
Ali nedavni događaji su zakomplicirali put do ponovnog izbora, rekao je Lorenzo Pregliasco iz instituta za ankete YouTrend.
Ove godine Meloni je potkopana porazom na referendumu o reformi pravosuđa koji je biračima pokazao da "možda postoji alternativna većina" koaliciji koja je trenutno na vlasti, rekao je Pregliasco.
Poraz je također pokrenuo pitanja o vladinim rezultatima.
S planovima za jačanje ovlasti premijera i povećanje regionalne autonomije, reforma je bila jedno od tri vodeća koalicijska obećanja koja vlada do sada nije ispunila.
Kritičari kažu da su rezultati znatno ispod očekivanja i u drugim oblastima. Vlada, koja uživa veliku parlamentarnu većinu, nije uspjela riješiti strukturne probleme za koje mnogi vjeruju da koče Italiju, kažu oni.
- Ova stabilnost nije iskorištena - rekla je Chiara Braga, liderka parlamentarne grupe Demokratske stranke lijevog centra.
- To nije dovelo do značajnog poboljšanja životnog standarda ljudi ili konkurentnosti poslovanja - kazala je ona.
Prognozira se da će italijanska ekonomija rasti za slabih 0,6 posto u 2026. godini, dok su realne plate praktično stagnirale od početka 1990-ih.
Nezaposlenost je pala sa preko 7 posto na oko 5 posto u posljednje četiri godine, ali broj ekonomski neaktivnih ljudi - onih koji bi mogli raditi, ali ne traže posao - ostaje visok.
„Ova vlada je prvenstveno nastojala preživjeti“ „radeći što je manje moguće“, rekao je Tito Boeri, ekonomista na milanskom Univerzitetu Bocconi.
Pristalice tvrde da je administracija smanjila poreze i povećala poreske prihode, uvela fiskalnu disciplinu u visoko zaduženu naciju i osigurala Italiji istaknutiju ulogu na globalnoj sceni u teškom geopolitičkom vremenu.