ADVERTISEMENT

Plan se ne fokusira na cestovni transport, već na oživljavanje i proširenje ogromne mreže postojećih i predloženih cjevovoda koji povezuju energetska polja u Zalivu i Iraku s mediteranskim lukama i, u konačnici, evropskim tržištima.

Na diplomatskom forumu u Antaliji u Turskoj ove sedmice, sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa, donedavni bivši pobunjenički komandant, rekao je da zbog svog strateškog položaja zemlja želi postati alternativna ruta za transport energije i robe.

Sirijski lider je rekao da njegova zemlja planira služiti kao siguran koridor za glavne rute između Istoka i Zapada s pristupom Sredozemnom moru, povezujući Zaliv i Tursku preko Jordana.

Dokument koji je dobila web stranica SRMG-a Al-Majalla sugeriše da se termin "kopneni most" koji koristi Barrack odnosi konkretno na podzemne koridore cjevovoda namijenjene kao alternativa ranjivim pomorskim rutama, prenosi Euronews.

Predloženi i tekući projekti uključivali bi oživljavanje naftovoda Kirkuk-Baniyas koji povezuje Irak sa Mediteranom preko Sirije, a čija se vrijednost procjenjuje na 4,5 milijardi dolara (3,8 milijardi evra), kao i gasovod Katar-Turska, stratešku inicijativu osmišljenu za transport gasa iz katarskog Sjevernog polja preko Jordana i Sirije do Turske i dalje u Evropu.

Postojeća infrastruktura bi takođe bila proširena prema planu, uključujući gasovod Azerbejdžan-Kilis-Alep, koji je pušten u rad u avgustu 2025. godine, i planove za proširenje Arapskog gasovoda od Egipta preko Sirije do Turske.

Uz ove prekogranične projekte, u toku su i napori za rehabilitaciju više od 1.000 kilometara domaće mrežne infrastrukture na sjeveroistoku Sirije, kao i za izgradnju novih izvoznih ruta.

U dokumentu se tvrdi da povećani rizici za pomorska uska čvorišta, posebno Hormuški moreuz, podstiču interes za kopnene alternative.

U njemu se citira Barrackova izjava da kada se morski putevi "naoružaju", sigurni kopneni lanci snabdijevanja postaju strateška potreba, "bez obzira na cijenu, koja može premašiti budžete tržišnih ekonomija".

Skepticizam oko izvodljivosti

Sarkis Kassarjian, novinar specijaliziran za Tursku i Bliski istok, odbacio je prijedlog kao prepakivanje dugogodišnjih ideja.

Rekao je za Euronews da koncept "nije nov", napominjući da prijedlozi za pretvaranje Sirije u rutu za tranzit energije datiraju još iz ranih 2000-ih.

Tvrdio je da Siriji nedostaje infrastruktura, stabilnost i geografska prednost u poređenju s alternativama poput saudijskih luka na Crvenom moru, izraelskih mediteranskih luka i turskih energetskih koridora.

"Ove zemlje imaju infrastrukturu, luke i pristaništa koja ih čine pogodnijim za takve projekte od Damaska", rekao je.

Kassarjian je takođe doveo u pitanje sigurnosne i upravljačke uslove potrebne za održavanje takve infrastrukture, opisujući ih kao značajne prepreke u regiji.

Dodao je da realističniji projekti postoje i na drugim mjestima, uključujući liniju Kirkuk-Ceyhan između Iraka i Turske, koju podržavaju regionalni partneri.

Dileme sigurnosti i upravljanja

Što se tiče infrastrukture i sigurnosti, Kassarjian upozorava da su "uspostavljanje nove mreže naftovoda, održavanje i popravak ove mreže, njeno čuvanje i osiguravanje njene sigurnosti i bezbjednosti vrlo teške i složene stvari, posebno u geografiji poput Bliskog istoka".

Upozorio je da će izgradnja i održavanje prekogranične cjevovodne infrastrukture zahtijevati dugoročnu stabilnost, upravljačke kapacitete i bezbjednosne garancije koje ostaju neizvjesne.

Takođe je ukazao na ograničen napredak u naporima za obnovu u Siriji, rekavši da širi ekonomski oporavak i dalje zavisi od političke stabilnosti i institucionalnih reformi .

Kassarjian u zaključku izražava skepticizam prema cijelom procesu obnove, tvrdeći da je "unutrašnje sirijsko pitanje glavni problem".

Objasnio je da su obnova i razvoj fundamentalno povezani s cijelim sirijskim dosijeom, što znači stabilnost vlasti, unutrašnju stabilnost i sigurnost, reformu pravosudnog sistema i potpunu transparentnost u upravljanju i vođenju institucija.

Dodao je da "više od godinu i po dana nakon formiranja vlade nismo vidjeli nikakav napredak po pitanju obnove u Siriji".

Kassarjian smatra da se sirijska ekonomija i dalje zasniva "prvenstveno na direktnoj finansijskoj podršci zemalja koje podržavaju vlast u Damasku", napominjući da je ta podrška "vrlo ograničena", iako se nije smanjila kao rezultat nedavnog rata.

Tehnički moguće, ali izazovno

Sirijski inženjer Ghassan al-Rai, stručnjak u naftnom sektoru, ponudio je oprezniju procjenu, rekavši da je projekat tehnički izvodljiv, ali zavisi od tri faktora: finansiranja, bezbjednosti i političkih sporazuma.

Rekao je da veliki dio osnovne sirijske naftovodne infrastrukture još uvijek postoji, uključujući bivše crpne stanice i dijelove izvoznih ruta korištenih prije 2011. godine.

Al-Rai je objasnio da se cjevovodi obično polažu pod zemlju i da se, u principu, mogu popraviti ili proširiti korištenjem postojećih inženjerskih metoda.

Dodao je da bi višestruki cjevovodi i dodatne crpne stanice mogli značajno povećati kapacitet ako bude potrebno.

Što se tiče količine nafte koja se može transportovati, Al-Rai objašnjava da jedan naftovod može imati kapacitet od oko milion barela dnevno, dok naftni centri u Zalivu izvoze oko 20 miliona barela dnevno.

Međutim, Al-Rai je priznao velika ograničenja, uključujući nedostatak kvalifikovane tehničke radne snage nakon godina sukoba, zbog čega su mnogi inženjeri napustili zemlju.

"Danas nam u Siriji nedostaje stručnosti. Većina mladih profesionalaca, rekao bih osamdeset posto onih koji su radili s nama, sada su u Abu Dhabiju i Saudijskoj Arabiji. Svi su otišli. Jer u Siriji nije bilo posla deset ili dvanaest godina", istakao je.

Predložio je da bi se, uz dovoljno finansiranja, stručnost mogla pribaviti na međunarodnom nivou ili putem povratka sirijskih stručnjaka iz inostranstva.

„Tehnički, to je moguće. Pitanje je da li su postignuti sporazumi o finansiranju, sigurnosti i politici“, rekao je.