Američki predsjednik Donald Trump izrazio je svoju spremnost da prekine vojnu intervenciju na Iran u naredne dvije ili tri nedjelje, bez obzira da li će biti postignut dogovor sa vladom u Teheranu. Ako se ima u vidu da je prije samo nekoliko dana najavljivao kopneni napad, a Pentagon je u tom cilju uputio američke desantne snage prema Persijskom zalivu, postavlja se pitanje šta ga je podstaklo na ovako radikalnu promjenu stava?
ADVERTISEMENT
Nedugo zatim, on je objavio na društvenoj mreži da je iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamnei "daleko inteligentniji od prethodnika, zatražio prekid vatre". Te vesti ubrzo su demantovane kao neistinite od strane portparola iranskog Ministarstva spoljnih poslova, uz komentar da je Vašington već izneverio njihovo poverenje tokom prethodnih pregovora. Treba imati u vidu da je Trump čovjek koji često menja svoje izjave, neki bi rekli sa opravdanim ekonomskim interesom, dok drugi u tome vide stratešku nepripremljenost SAD za ovaj sukob.
Trenutna vojno-politička situacija na Bliskom istoku je takva da američka vojska ne može da se oslanja na podršku dva nosača aviona. Najmoderniji nosač aviona USS Džerald Ford, koji je bio pozicioniran u Istočnom Mediteranu i Crvenom moru, je nakon "požara u prostoriji za pranje veša" povučen na ostrvo Krit, a zatim je premješten u Split.
Kako on može da nosi 75 aviona na svojoj palubi, to je znatno onemogućilo djelovanje američke avijacije u presretanju iranskih projektila koji su letjeli prema Izraelu i američkim bazama u regionu. Takođe je ova činjenica smanjila efikasnost u borbi protiv Hezbolaha u Libanu i Huta u Jemenu.
Drugi nosač aviona USS Abraham Linkoln, je prema tvrdnji iranskih zvaničnika pogođen sa nekoliko projektila, nakon čega se udaljio od iranske obale na oko 1.500 km. On je imao uglavnom ofanzivne zadatke, jer je prenosio avione koji su vršili napade na unutrašnjost Irana iz pravca Indijskog okeana.
Međutim, samo udaljavanje od obale skraćuje vrijeme koje avioni mogu da provedu u vazduhu i utiče na izbor i količinu ciljeva koje mogu da gađaju u toku jednog ljeta. Takođe, dolazak nosača aviona USS Džorž Buš očekuje se tek za nekoliko dana, što će dodatno umanjiti sposobnost snaga američko-izraelske koalicije da se brane.
Kako je to više puta objavio Financial times, a prenijeli su u drugi listovi, izraelska i američka vojska na Bliskom istoku nemaju dovoljan broj raketa presretača za svoje sisteme protiv-vazduhoplovne odbrane.
Treba se sjetiti "Dvanaestodnevnog rata" iz juna 2025. godine, kada su slične informacije izašle u javnost jer je Izrael to tražio od Vašingtona, i navodno bile jedan od razloga zbog čega je došlo do okončanja sukoba.
Američki sistemi THAAD, Patriot, kao i izraelski presretači Arow-2, Arow-3 i Davidova praćka, imaju najveću ulogu u presretanju iranskih raketa. Oni koriste projektile koji su višestruko skuplji od sistema Gvozdena kupola, koja je imala glavnu ulogu u ratu sa Hamasom i Hezbolahom.
Primjera radi, jedna raketa za Arow-3 košta oko 3,5 miliona dolara, dok je cijena za američki THAAD oko 12,5 miliona, a za Gvozdenu kupolu samo 50 hiljada dolara. Te činjenice objašnjavaju zašto je Izrael mogao godinama da ratuje sa Hamasom, a sada se nalazi u problemu zbog cijene rata koja u toku jednog dana koja iznosi oko milijardu dolara.
Takođe veliki broj iranskih balističkih raketa u posljednje vrijeme uspijeva da pogodi ciljeve u Izraelu i zalivskim zemljama uprkos tvrdnjama da su uništeni gotovo svi iranski raketni lanseri. Ako se na ovo dodaju posljedice ekonomske krize koja može ugroziti položaj svih vladajućih elita, posebno na zapadu, kao i porast ekstremizma u svijetu, to samo ukazuje da se može očekivati prestanak sukoba u narednom periodu.