U složenoj geopolitičkoj slagalici Bliskog istoka, gdje svaki potez nosi rizik od šire eskalacije, ključnu analizu trenutne situacije, rata i pozicije Turske iznijela je Nevšin Mengu, ugledna analitičarka, novinarka i nekadašnja šefica biroa Turske radio-televizije (TRT) u Teheranu.
ADVERTISEMENT
Gostujući u emisiji Euronews Svijet, Mengu je ponudila jedinstven uvid u dinamiku sukoba, ističući da se težište rata, bez obzira na vojne operacije na kopnu ili u vazduhu, suštinski prelama preko kontrole nad Hormuškim moreuzom.
Mengu naglašava da definicija pobjede u ovom sukobu zavisi isključivo od ugla posmatranja. Dok Zapad i Izrael broje taktičke poene, Teheran igra na kartu izdržljivosti i globalne ekonomske štete.
"Ako gledate iz perspektive Izraela i Sjedinjenih Država, oni mogu da kažu da su likvidirali sve komandante Revolucionarne garde, da su ih politički i vojno obezglavili. Iskusne ljude, pripadnike elite, oni su desetkovali i to za njih jeste pobjeda u ratu. Da li kontrolišu iranski vazdušni prostor? Jeste, Iran nema više PVO. Ali, ako gledate iz ugla Irana, režim i dalje stoji. Iako imam određene rezerve, djeluje da je i dalje sve pod njihovom kontrolom", objašnjava Mengu.
Ona ističe da je Iran započeo "rat iznurivanja" udarom na svjetsku ekonomiju. Sve dok Teheran može da drži Hormuški moreuz zatvorenim ili pod prijetnjom, oni smatraju da su u pobjedničkoj poziciji jer time drže u šaci globalne ekonomske tokove. Njihov cilj nije samo prekid vatre, već postizanje sporazuma koji bi ih doveo za pregovarački sto kao ravnopravne partnere.
Posebno zabrinjavajući aspekt sukoba za Ankaru bio je direktan udar balističkim raketama u pravcu turske teritorije. Ovaj incident je, prema riječima Mengu, bio trenutak otrežnjenja za tursku javnost i vladu, potvrđujući stratešku važnost članstva u Sjevernoatlantskoj alijansi.
"To je tačno i sada shvatamo koliko je NATO bitan za Tursku, jer su dvije balističke rakete bile uperene ka nama. NATO sistem ’Patriot’ je to zaustavio i dobili smo novu partiju tih raketa u južnoj Turskoj. Iran gađa tu oblast jer se tu nalaze NATO radari. Iako Iran u ovom trenutku nema mornaricu ni vazduhoplovne snage, oni pokušavaju da ’oslijepe’ Izrael i SAD udarima na radare, prije svega u Kataru, ali i u Turskoj", navodi Mengu, dodajući da je turska vlada shvatila koliko je NATO važan saveznik s obzirom na to da nacionalni PVO sistem još uvijek nije u potpunosti funkcionalan.
Ekonomska dimenzija sukoba je kritična za Tursku, čija se ekonomija već duže vrijeme bori sa visokom inflacijom. Zatvaranje Hormuškog moreuza i regionalna nestabilnost direktno ugrožavaju napore Vlade da stabilizuje cijene, što bi moglo imati i unutrašnje političke posljedice. Upravo zato, turska diplomatija je izuzetno aktivna, a šef diplomatije obilazi region, uključujući Rijad i Emirate, zalažući se za hitnu stabilizaciju.
Kada je riječ o pomorskom saobraćaju, situacija je i dalje rizična. Iako je jedan turski brod prošao uz dozvolu, Mengu sumnja da se saobraćaj odvija nesmetano, s obzirom na to da je Turska američki saveznik.
Analizirajući odnose unutar regiona, Mengu primjećuje zanimljivu divergenciju stavova između Turske i zemalja Zaliva. Dok Turska, pritisnuta javnim mnjenjem, oštro kritikuje Izrael, zemlje Zaliva poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, glavnu prijetnju vide u Iranu. One smatraju da je Iran isprovocirao sukob, uprkos tome što zalivske zemlje nisu dozvolile korišćenje svoje teritorije za američke napade.
"Zalivske zemlje vide situaciju na sljedeći način: rat je izbio i sada ostaviti taj iranski režim kao ’ranjenu zvijer’ naškodiće i Iranu i njima. Ako su Amerikanci i Izraelci već započeli rat, ono što zemlje Zaliva smatraju racionalnim ishodom jeste kraj prijetnje. Najgori ishod ovog rata za njih bio bi novi status kvo u kome je Iran ostavljen ranjen i besan, spreman na osvetu", tumači Mengu.
S druge strane, odnos Turske i Irana je specifičan i istorijski utemeljen. Za razliku od promjenljivih savezništava na Zapadu, Ankara i Teheran dijele granicu koja se nije menjala osam vekova.
"Turska i Iran nisu rivali na taj način. Naše granice se nisu mijenjale unazad 800 godina. Dobro se poznajemo i dobro se razumijemo. Granice se neće mijenjati, živjećemo jedni pored drugih. Zato Turska želi status kvo i stabilnost. Turskoj odgovara da iranski režim ostane, jer Turska oklijeva kada je riječ o nasilnoj promjeni režima – prosto ne mogu da predvide šta bi došlo poslije toga", zaključuje Nevšin Mengu u razgovoru za Euronews Srbija.