ADVERTISEMENT

Euronews BiH: Izrael je ubio ajatolaha, ali i šefa bezjednosne službe Alija Larijanija, prvog saradnika ubijenog Alija Khameneija, te niz drugih istaknutih zvaničnika. Da li je to naznaka kraja rata ili Iran ima još čime da se bori?

Cvrtila: Nije naznaka kraja rata, ali je dio strategije koju, prije svega, Izrael primjenjuje. Nije nepoznato u njihovom vojnom djelovanju uklanjanje određenih dužnostnika čija smrt onda podrazumijeva i destabilizaciju organizacije koju su oni vodili. Najbolji primjer za to je 2024. godine Hezbollah u Libanonu, kada su pomoću pejdžera eliminirali negdje oko 4.000 različitih razina vodstva u okviru Hezbollaha nakon toga Hezbollah zapravo nije više funkcionirao na način kao što je prije funkcionirao. Šada je strategija usmjerana prema ključnim nositeljima vlasti u Iranu, dakle, režima koji je bio na vlasti 47 godina, ali ne samo prema njima nego i u ključnim igračima ili akterima u sigurnostnom sustavu, s obzirom da sigurnostni sustav, prije svega Revolucionarna Garda, te druge paravojne organizacije u Iranu, su ustvari ključni čuvari režima. Cilj ovakvih napada je oslabiti sadašnji režim, obezglaviti ga na određeni način kako bi se u određenom trenutku pokrenula pobuna naroda i kako bi narod napravio preokret u samom Iranu. Samo promjena režima ne može doći, isključivo izvana, zračnim napadima. Promjena režima može doći samo iznutra i čini se kako je otklanjanje ključnih igrača sadašnjega režima u Iranu u stvari bitna strategija kako bi se postigli uvjeti za određeni prevrat koji bi se potencijalno mogao dogoditi u Iranu. I to je, želja i SAD i Izraela, da se u nekom trenutku dogodi taj prevrat jer bi se onda nakon toga išlo polako prema kraju rata.

Euronews BiH: Kada govorite o kraju rata, koje su vaše prognoze za rasplet? Da li je upravo ovo o čemu ste vi sada govorili krajnji cilj SAD i Izraela?

Cvrtila: Svakako je cilj da dođe do promjene režima. Međutim, Iran je napadnuta zemlja i koliko god unutar Irana postoje ljudi koji su jako nezadovoljni, nesretni sa sadašnjim režimom zato što im nije osigurao normalan život, isto tako postoje veliki postotak ljudi koji su pobornici ovoga režima, ali postoje i oni koji su protivnici režima. Dakle, prevrat i preokret samog režima trebao bi prije svega doći ne od oporbenih političkih platformi koje su slabe i razedinjene u Iranu, nego u stvari od dijela sigurnosnog sustava, i tu se nekako sve procjene oslanjaju i na dijelove oružanih snaga, koje nisu ideološki i vjerski organizirane kao što je to recimo IRCG. U ratnim uvjetima mogu vrlo lako na površinu isplivati radikalni elementi, odnosno, radikalniji od onih koji su bili do sada na vlasti. Dakle, jedan ishod je taj da dođe do prevrata pa da dođe umjerena struja u Iranu na vlast koja bi naravno imala jako puno problema u stabilizaciji, s obzirom da IRCG nije uništena. To je, recimo, tako, umjereniji scenarij. Drugi ispod je negativan ako možemo to tako reći. Dakle, da režim opstane, da bude još radikalniji, da nakon što se zaustavi ratni sukobi, jer ratni sukobi imaju ključno ograničenje, onda zapravo taj radikalni režim može još ubrzanije krenuti prema postizanju atomskog oružja, odnosno povećenom naourožavanju i opet ćemo imati Iran kao faktor koji će biti destabilizirajući u tom dijelu svijeta. Dakle, ili jedan ili drugi scenariji, zapravo možemo reći da su povoljni za Izrael, jer ako opstane radikalni režim oni i dalje imaju razloga za napada na Iran ili imaju razloga razvijati svoju regionalnu hegemoniju.

Vrlo je neizvjesno kako će se stanje razvijati u Iranu, jako malo je pravih informacija iz Irana, ali ono što možemo sada predviditi da, nažalost, Iran će imati velike posljedice u ovom ratu, ne samo vojne, ne samo razaranje, vrlo brzo će nestati hrane, biće potrebna velika humanitarna pomoć, a nažalost, upravo zbog tih vanjskih aktera i napada, može se dogoditi veliki kaos u Iranu.

Euronews BiH: Ima li Iran to opasno nuklerano oružje, o kojem toliko govori predsjednik SAD Donald Trump, je li sve upotrijebio?

Cvrtila: Iran nema. Ono što se može procijeniti iz procjena Međunarodne organizacije za atomsku energiju i onih inspektora koji su prije tamo bili, i svega onoga što se može u javnosti vidjeti, prošle godine bio je napad također na Iran, na njihove nuklearne kapacitete, tada su Izrael i SAD objavili da su uništili njihove kapacitete. Nisu ih uništili, ostala još određena količina obogaćenog utanijuma, (koji se može koristiti za proizvodnju nuklearne bombe). Međutim, to nije tako jednostavno, nije lako.

Iran u ovom trenutku ne pokazuje znakove da ima nuklearno oružje. Ono što se sigurno sada može reći je da je Izrael bio taj koji je potaknuo ovaj napad. Predsjednik Trump, njegova administracija je slijedila Izrael, jer je naravno jasno da Izrael sam ne može učiniti određenu štetu. Cilj je nejasan, nema jasno izraženih nekih točaka oko kojih bi se mogli danas odrediti i reći ‘da, taj rat će se završiti kada se ispune ti ciljevi’. Puno toga je nejasnog i zato je neizvjesna situacija i teško je prognozirati kada će biti kraj rata. Sigurno je da SAD i Izrael žele što brži kraj rata, jer imaju ograničenja u vojnoj tehnologiji, municiji itd., a Iranu odgovara produženje ovog rata jer želi istrijebiti svoje protivnike.

Euronews BiH: Da li će Rusija profitirati, hipotetički govorići, od ovog rata, da li joj se ukidaju sankcije i da li će možda u konačnici dobiti teritoriju Ukrajine?

Cvrtila: Rusija neće profitirati u onom smislu koji se misli da će sada biti povećena cijena nafte, pa će njima biti bolja ekonomija. Ona isključivo u ovom trenutku profitira na tome da su SAD zauzete poslovima na Bliskom istoku i nisu više fokusirani na mirovne pregovore ili pritiske koje bi mogli obaviti prema primirju ili mirovnom sporazumu između Ukrajine i Rusije. S druge strane, SAD dnevno troše Patriot raketa koliko je Ukrajina potrošila prošle cijele godine. Sigurno neće biti raketa i pomoći u protozračnoj obrani kakva je bila ranije od strane SAD.Tako da u tom smislu, u vojno-strateškom, političkom, geopolitičkom smislu, Rusija u ovom trenutku, možemo to tako reći, trlja ruke, bez obzira što je jedan bitan njihov saveznik napadnut, što ima i s njim potpisan strateški sporozum. To ih previše ne brine. Jako su fokusirani na ono što se događa u Ukrajini. U nekakoj perspektivi bi se moglo dogoditi da predsjednik Trump, nezadovoljan sa reakcijom evropskih saveznika, napravi veliki pritisak na Ukrajinu da dođe do mirovnog sporazuma koji će biti na štetu Ukrajine, pa je tu onda profit Rusije.

Euronews BiH: Operacija "Epic Fury" nije samo donijela razaranje na Bliskom istoku, već je dekonstruisala poziciju Evropske unije, ocjenjuju pojedini analitičati, da li ste saglasni?

Cvrtila: Kad imate u međunarodnim odnosima primjenu sile, onda sigurno Europska unija ima manjak strateških mogućnosti jer Europska unija nije utemeljena na sili niti ima tu silu, snagu i moć koju imaju, recimo SAD, Kina, u vojnopolitičkom smislu. Europska unija ima jake kapacitete diplomacije, promoviranja mira itd.

Dakle, Europska unija je u jednoj, možemo to tako reći, izazovnoj strateškoj poziciji, zato što je prošlu cijelu godinu sa novom američkom administracijom i predsjednikom Trumpom potrošila kako bi ga uvjerila u podršku evropskim planovima za rješenje sukoba između Rusije i Ukrajine. To se, kao što znamo, nije dogodilo. Predsjednik Trump se uvijek u ključnim trenucima nekako naslonio na interese Rusije, a ne na interese Europske unije. Sada je situacija za Evropsku uniju da konačno pronađe način za postizanje strateške autonomije o kojoj već priča zadnjih desetak godina i da definira Europsku uniju kao jednog aktera koji neće slijediti slijepo ili poluslijepo, ako to možemo tako reći, interese SAD, nego će isključivo slijediti interese evropskih država.