ADVERTISEMENT

Zbog najave nisu sretni ni šefovi izraelske vojske, koji su zabrinuti zbog opasnosti za taoce i dugoročnih posljedica takve operacije.

Prema izraelskim medijima, cijeli proces bi se odvijao u dvije faze. Prva uključuje intenzivne vojne operacije s ciljem dodatnog uništavanja infrastrukture Hamasa i preuzimanja kontrole nad ključnim područjima, uključujući grad Gazu. Ova faza predviđa iseljenje civilnog stanovništva iz sjevernih dijelova Gaze prema jugu, uz stvaranje humanitarnih koridora. 

Druga faza podrazumijeva uspostavu potpune vojne kontrole nad Pojasom Gaze, ali bez trajne izraelske uprave. Plan je nakon šest do devet mjeseci predati upravljanje "arapskim snagama" ili civilnoj administraciji koja nije povezana s Hamasom ni palestinskom upravom, uz osiguranje da područje ostane demilitarizirano i ne predstavlja prijetnju Izraelu.

Egipat kao rješenje?

Nigdje nije definirano ni objašnjeno koje bi to "arapske snage" upravljale Pojasom Gaze, a spominje se nekoliko opcija. Po izraelskoj ideji radilo bi se o koaliciji nekoliko država, ali je upitno tko bi bio na čelu i s kakvim planom.

Zasad je najviše očiju uprto u Egipat. Izraelu je prihvatljiv zbog svoje geografske blizine i povijesne uloge u posredovanju između Izraela i palestinskih skupina, uključujući Hamas.

Egipatski plan za rekonstrukciju Gaze, vrijedan 53 milijarde dolara, koji je usvojen na samitu Arapske lige u ožujku u Kairu, predviđa uspostavu administrativnog odbora nezavisnih palestinskih tehnokrata za upravljanje Gazom u prijelaznom razdoblju, uz podršku Egipta i Jordana u obuci palestinskih snaga sigurnosti. Ovaj prijedlog sugerira da bi "arapske snage" bile više savjetodavne prirode, bez izravne vojne ili administrativne nazočnosti. 

Ko će upravljati Gazom

Jordan se također spominjalo kao potencijalnog nositelja novog upravljanja Pojasom Gaze, no jordanski dužnosnici, poput ministra vanjskih poslova Ajmana Safadija, izričito su odbacili ideju slanja arapskih trupa u Gazu, naglašavajući da ne žele biti viđeni kao "neprijatelji" ili preuzimati odgovornost za posljedice izraelskih akcija.

Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija zbog se svojih financijskih mogućnosti često se spominju kao potencijalni donatori za obnovu Gaze i privremeni upravljači. Međutim, obje zemlje imaju rezerviran stav prema Hamasu te su izrazile uvjet da bi podržale samo rješenja koja uključuju demilitarizaciju Hamasa i uspostavu legitimnih palestinskih institucija, ali bez raseljavanja ljudi. 

Hamas je poručio da će svaku vanjsku upravu smatrati "okupacijskom" ako je na bilo koji način povezana s dogovorom s Izraelom.

Osuda zapadnih sila

Plan okupacije Pojasa Gaze naišao je na gotovo jednoglasnu osudu zapadnih sila, od Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske do vodećih ljudi UN-a i Europske unije.

Turska je pozvala međunarodnu zajednicu da spriječi provedbu plana, optužujući Izrael za pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca. Kina je izrazila ozbiljnu zabrinutost, naglašavajući da Gaza pripada Palestincima i da je jedini način za rješavanje krize trenutni prekid vatre. 

Sjedinjene Američke Države, suprotno od većine saveznika, nisu izričito osudile plan. Veleposlanik SAD-a u Izraelu Mike Huckabee izjavio je da "nije uloga SAD-a govoriti Izraelu što da radi", naglašavajući da Izrael ima pravo donositi vlastite odluke u vezi s nacionalnom sigurnošću.

Predsjednik Donald Trump je izbjegao izravan komentar na plan, fokusirajući se umjesto toga na potrebu za razoružanjem Hamasa i osiguravanjem da Gaza ne predstavlja prijetnju Izraelu.