Stanovnici Tajpeja sredinom jula su iskusili ratni scenario. Uz zaglušujuće sirene za zračnu uzbunu, sedam miliona ljudi uvježbavalo je bijeg iz stanova u podzemne garaže. Glavni gradski stadion, inače mjesto za pop koncerte, pretvoren je u centar za distribuciju hitnih potrepština, dok su učionice postale improvizirane operacione sale.
ADVERTISEMENT
Od penzionera do ljekara, cijelo društvo učestvovalo je u vježbama odbrane od moguće kineske invazije, koje su po obimu i složenosti bile bez presedana.
„Ranijih godina naglasak je bio na evakuaciji. Ove godine vježbamo ono što je zaista potrebno ako dođe do rata. Kad se nešto dogodi, znaćemo tačno šta treba raditi“, izjavila je Lee Juwen, uposlenica lokalne uprave.
Vježbe bez presedana
Iako se Tajvan decenijama priprema za mogući napad Kine, koja ga smatra svojom teritorijom, ovogodišnje vojne vježbe „Han Kuang“ podignute su na novi nivo. Trajale su deset dana, dvostruko duže nego prošle godine, i uključivale su 22.000 rezervista, što je znatno više u odnosu na prošlogodišnjih 14.500. Vježbe su bile realističnije, obuhvatajući scenarije prije i nakon mogućeg iskrcavanja kineskih trupa, a masovno učešće građana potaknuto je kroz vježbe „urbane otpornosti“ širom ostrva.
Jačanje odbrane ključna je politika novog tajvanskog predsjednika Lai Ching-tea, dijelom i kao odgovor na zabrinutost Washingtona da spore reforme ostavljaju ostrvo ranjivim.
"Ovo je do sada najznačajniji Laijev potez", ocijenio je Mark Montgomery, penzionisani američki kontraadmiral. Cilj je ojačati institucije i obučiti civile da pruže otpor kineskim pokušajima prisiljavanja na predaju bez borbe, na primjer prekidom opskrbe plinom ili kibernetičkim napadima.
Lai također mora uvjeriti SAD da Tajvan čini dovoljno. Američki zvaničnici smatraju odvraćanje Kine od invazije vojnim prioritetom te su pozvali Tajpej da poveća budžet za odbranu na čak 10 posto BDP-a, što je četiri puta više od trenutnog iznosa.
Od sabotaže do urbanog ratovanja
Zahvaljujući savjetima američkih vojnih instruktora, vježbe su ove godine uključivale i urbano ratovanje te pripreme za dugotrajan sukob. Simulacija je počela kineskim operacijama u „sivoj zoni“ – sabotažama i kampanjama dezinformacija – a zatim se prebacila na urbano ratovanje.
Vojnici su prevozili raketne bacače kroz metro, dok je vojna policija blokirala mostove autobusima i bodljikavom žicom. Tajvan je također uvježbavao odbijanje invazije koristeći novo američko oružje, uključujući HIMARS sisteme i Abrams tenkove, što je, prema analitičarima, važno za podizanje morala i volje za otpor.
Predsjednik Lai upozorio je da se Tajvan mora boriti ne samo protiv napada, već i protiv „defetizma“ koji širi kineska propaganda. „Suočeni sa svakodnevnim prijetnjama, nemamo drugog izbora osim da budemo spremni“, poručio je.
Peking je na vježbe reagovao ljutito, nazvavši ih „vojnim teatrom“ i optuživši Laija da gura narod u sukob. Ipak, čak i kineski analitičari priznaju da vježbe pokazuju jasnu odlučnost Tajvana da se bori „do posljednjeg daha“ kako bi izdržao dovoljno dugo dok ne stigne pomoć saveznika.
"Cijeli svijet i svi Tajvanci moraju jasno razumjeti da će se, čim Kina napadne, ova vlada bez sumnje boriti do kraja“, zaključio je Chen Shih-min, profesor s Nacionalnog univerziteta Tajvan.