Nakon smrti pape Franje brigu o svakodnevnim vatikanskim poslovima preuzima kardinal kamerlengo, a pravilima je, među ostalim, propisano devetodnevno razdoblje žalovanja i rok za organiziranje konklave za izbor novoga pape koja mora početi najranije 15, a najkasnije 20 dana nakon smrti prethodnog.
ADVERTISEMENT
Kamerlengo ili komornik djeluje kao “privremeni” poglavar i odgovoran je za upravljanje Crkvom do izbora novoga pape, ali sa znatno smanjenim ovlaštenjima, navodi AFP.
Dužnost svakodnevnog upravljanja Svetom Stolicom nakon smrti pape Franje preuzeo je irski kardinal Kevin Farrell (77), prefekt Dikasterija za laike, porodicu i život koji je za kamerlenga imenovan 2019.
Nakon papine smrti svi najviši dužnosnici crkvene “vlade”, to jest Rimske kurije moraju podnijeti ostavke na svoje položaje. Kamerlengo je jedini koji ostaje na dužnosti kako bi upravljao svakodnevnim poslovima Crkve.
Riječ “camerlengo” izvedena je iz italijanske riječi “camera”, što znači soba. Odgovoran je za upravljanje Vatikanom, no ne može donijeti nikakvu odluku čija bi valjanost premašila razdoblje upražnjenosti mjesta svetog Petra ili zadirala u isključive prerogative pape, poput imenovanja kardinala.
Upravo je kamerlengo ili komornik svetoga Kardinalskog zbora odgovoran za objavu vijesti o papinoj smrti. Sve do Pija XII, koji je umro 1958, smrt poglavara Katoličke Crkve potvrđivala se udarcem po njegovu čelu malim srebrnim čekićem, kako bi se svi uvjerili da je zaista mrtav.
Komornik simbolično i privremeno preuzima papinske posjede, Apostolsku palatu u Vatikanu, Lateransku palatu, sjedište Rimske biskupije u kojoj je Papa tradicionalno biskup te ljetnu papinsku rezidenciju u Castel Gandolfu.
On saziva sastanke kardinala, zvane “kongregacije” i zajedno s njima odlučuje o danu i vremenu izlaganja posmrtnih ostataka preminulog pape, kao i o datumu njegova pokopa koji se mora održati između četiri do šest dana nakon smrti. Time se određuje i datum početka konklave, koja će birati novog papu, a mora započeti najranije 15, a najkasnije 20 dana nakon smrti pape.
Sahrana se mora održati u bazilici svetog Petra, osim ako testamentom nije određeno drukčije. Upravo je to papa Franjo i učinio i testamentom je poželio da bude pokopan u bazilici svete Marije Velike u Rimu, a ne u Vatikanu.
Papa Franjo svoj je pokop želio pojednostavniti i za sebe je planirao brži obred i ukop u jednostavnom kovčegu u goloj zemlji, prenosi Al Jazeera.