Najbolji atletičar u istoriji Bosne i Hercegovine, Amel Tuka, jedan od najbržih ljudi s Balkana, odličan sportista, prizeman i simpatičan, govorio je o svom putu, ali i o izboru najboljih sportista ove godine.
“Sve će proći i medalje i takmičenja, ali treba se vratiti u svoje mjesto I prošetati svojim selom”, ispričao je Tuka u podcastu.
Amel Tuka je ove godine u ulozi predsjednika žirija 24. Izbora najboljeg sportiste BiH u tradicionalnoj organizaciji "Nezavisnih novina" i Radio-televizije BiH.
Svojevremeno najbrži čovjek planete dva puta je u svojoj blistavoj i sjajnoj sportskoj karijeri proglašen za najboljeg (2015. i 2019.) upravo u najrelevantnijem izboru ovakve vrste u BiH, a sada mu je pripala obaveza da se nađe s druge strane u ulozi selektora najvećih sportskih dostignuća u godini iza nas.
Iako je u podcastu govorio da i dalje ne zna opisati osjećaj kako je biti najbrži čovjek na svijetu, istakao je da mu je žao što liste za najboljeg sportistu nisu mnogo veće te da je mišljenja da u BiH treba dosta toga da se promijeni kako bi dobili nove sportiste sa vrhunskim rezultatima, te da svoj put popločan iskušenjima izazovima od onih finansijskih pa do mnogo većih ne zna da li bi ponovio.
Na koje mjesto na svijetu bi najradije otišao, ko su mu bili najveći rivali te kako se izborio sa nedostatkom samopouzdanja i došao do vrha svijeta, govorio je detaljno.
"Kroz sport sam doživio čari da sam bio na svim kontinentima, mjestima. Imao sam želju, bio sam sa svojom porodicom i u Meki", odgovorio je dodajući da supruzi prepušta odabir putovanja, ljetovanja. Ipak ističe da bi možda, nakon što je bio u Tokiju za vrijeme korone i karantina, volio da vidi Japan mimo pandemije.
Kaže da nažalost još nije vidio svog nasljednika, a uprkos tome što ima talenata, karakter sportista bitan je za vrhunske stvari.
"Ja sam 1991.godište mi i nas par generacija posle smo znali za red, naši roditelji su jaki, morali se boriti za život i egzistenciju. Sada se rađaju u puno boljim, lakšim uslovima, težimo da to priuštimo djeci. Ako sve priuštimo djetetu, teško je iz njega izvučemo motivaciju da se za nešto bori, jer mu je sve servirano od malena. On zato nema potrebu da se trudi, bori", kaže Tuka.