Finansijski paket Evropske unije za pristupanje Crne Gore, vrijedan 3,2 milijarde evra, predstavlja zanemarljiv izdatak za poreske obveznike država članica. Međutim, mogao bi da postavi presedan koji će odrediti način finansiranja budućih proširenja Unije.
Očekuje se da će Crna Gora postaviti presedan za način finansiranja proširenja EU u bliskoj budućnosti, čime se u već složene pregovore o novom višegodišnjem budžetu Unije unosi dodatna tema, piše Euronews.
Evropska komisija je prošlog mjeseca predstavila finansijski paket za pristupanje Crne Gore, zemlje koja je najdalje odmakla u procesu pregovora među svim aktuelnim kandidatima za članstvo u EU.
Ekonomski trošak njenog pristupanja, za zemlju sa oko 626.000 stanovnika, procijenjen je na 3,2 milijarde evra – manje od jednog evra po poreskom obvezniku Evropske unije ili, kako su to slikovito opisali zvaničnici Komisije, manje od cijene jedne kafe.
Iako je finansijski efekat gotovo zanemarljiv u poređenju sa dugoročnim budžetom EU vrijednim skoro dva biliona evra, politički značaj ovog pitanja mogao bi biti daleko veći nego što sugeriše veličina same Crne Gore.
„Finansijski paket za Crnu Goru biće predmet kontroverzi, ne toliko zbog iznosa novca, koliko zbog principa koji uspostavlja“, rekao je za Euronews jedan diplomata EU, koji je želio da ostane anoniman zbog osjetljivosti teme.
Crna Gora kao test za buduća proširenja
Nakon dugog perioda zastoja koji je uslijedio poslije prijema Hrvatske u članstvo 2013. godine, proces proširenja Evropske unije ponovo je dobio zamah. U Evropskoj komisiji ističu da je u posljednjih šest mjeseci ostvaren veći napredak nego tokom prethodne decenije.
Istovremeno, obnovljeni proces proširenja otvorio je raspravu o reformi samog pristupnog procesa. Više država članica predlaže uvođenje novih demokratskih mehanizama i postepenu integraciju kandidata, poput Ukrajine, prije punopravnog članstva.
U takvim okolnostima Crna Gora, za koju je prije nekoliko nedjelja počela izrada Ugovora o pristupanju, postala je svojevrsni testni slučaj koji će pokazati kako će izgledati naredni talas proširenja, dok Evropska komisija priprema sopstvene prijedloge kako bi ponovo preuzela inicijativu u tom procesu.
„Crna Gora jeste presedan. Ne bi trebalo da bude, ali to neminovno postaje“, rekao je drugi diplomata, dodajući da države članice žele da njihovi stavovi u pregovorima o novom Višegodišnjem finansijskom okviru budu odraženi i u ovom procesu.
Budžetske dileme
Ključno pitanje biće kako finansirati dodatne troškove koje bi članstvo Crne Gore donijelo budžetu Evropske unije – preraspodjelom postojećih sredstava ili obezbjeđivanjem novih izvora prihoda – kao i kakve bi posljedice takva odluka imala na ostale fondove EU.
Programi finansiranja odražavaju različite političke prioritete država članica i predstavljaju jednu od glavnih tačaka sporenja u pregovorima o budžetu. Zemlje južne i istočne Evrope zalažu se za veća izdvajanja za kohezionu politiku i poljoprivredu, dok sjeverne članice insistiraju da prioritet budu konkurentnost i odbrana.
Po ulasku u Evropsku uniju, Crna Gora bi postala takozvana „neto korisnica“, odnosno država koja iz budžeta EU dobija više sredstava nego što u njega uplaćuje.
Prema prijedlogu Evropske komisije, značajan dio sredstava namijenjenih kohezionoj politici i poljoprivredi bio bi obezbjeđen iz fondova koje je Crna Gora do sada koristila kroz program „Globalna Evropa“, instrument EU za razvojnu i međunarodnu pomoć.
Drugim riječima, pošto više ne bi imala pravo na razvojnu pomoć kao država kandidat, sredstva koja su joj bila namijenjena bila bi preusmjerena na finansiranje poljoprivrede i regionalnog razvoja. Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako će biti obezbijeđena sredstva za ostale finansijske programe.
Evropska komisija predlaže proporcionalno povećanje izdvajanja za oblasti poput odbrane i konkurentnosti, sa ciljem da „ne bude negativnih posljedica po sredstva planirana za sadašnjih 27 država članica“.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje odakle bi taj dodatni novac došao. To bi podrazumijevalo ili uvođenje novih sopstvenih prihoda Evropske unije – kroz zajedničke evropske izvore finansiranja – ili povećanje nacionalnih uplata država članica.
Presedan za buduća proširenja
Države koje više uplaćuju u budžet EU nego što iz njega dobijaju, poput Njemačke i Holandije, poznate kao „štedljive“ članice, zalažu se za smanjenje ukupnog budžeta Evropske unije kako bi njihove nacionalne obaveze ostale što manje. Zbog toga se očekuje da će insistirati na preraspodjeli postojećih sredstava, umjesto na povećanju budžeta.
Iako je iznos potreban za pristupanje Crne Gore relativno mali u odnosu na nacionalne budžete država članica, odluka će imati mnogo širi značaj jer će predstavljati model za buduće pristupne sporazume – bilo za manje zemlje poput Albanije i Moldavije, bilo za znatno složeniji slučaj kao što je Ukrajina.
Ishod ove rasprave mogao bi da bude mnogo više od još jedne političke borbe oko raspodjele evropskog novca. On bi mogao da utiče i na stav ekonomski razvijenijih država koje razmatraju članstvo u EU, a koje bi od samog početka bile neto uplatiteljke u zajednički budžet.
Posebna pažnja usmjerena je ka Islandu, gdje će krajem avgusta biti održan referendum o tome da li treba obnoviti pregovore o pristupanju Evropskoj uniji, nakon što je ta zemlja 2015. godine zamrzla svoj zahtjev za članstvo.
„Crna Gora postavlja presedan“, rekao je još jedan izvor direktno upoznat sa pregovorima. „Evropska unija će morati da bude dosljedna u svim budućim procesima proširenja. Pitanje iz kog budžetskog fonda će dolaziti novac biće jedna od najspornijih tema.“