U borbi protiv karcinoma dojke, hrabrost i upornost postaju svakodnevica. Mersiha Manjo s tom borbom, hrabrošču i upornošću se susrela prije dvije godine. Tada četrdesettrogodišnja majka djevojčice 18 godina preventivno ide na redovne kontrole. Tako je bilo i prije dvije godine, ali tada je redovna kontrola otkrila promjenu na njenim grudima.
ADVERTISEMENT
"Obzirom da sam žena koja već zadnjih 18 godina preventivno ide na redovne kontrole tako je bilo i taj put. Na zadnjoj kontroli uočili su promjenu koja je radiološki po morfologiji izgledala kao fibroadenom. Odlučila sam izvaditi tu promjenu i kad sam se probudila iz anestezije doktor je došao i rekao 'Mersiha ovo je ipak maligno'", prisjetila se Manjo.
Tada su, rekla je ona, uslijedili šok i nevjerica.
"Nisam znala gdje je lijevo, a gdje desno. I, samo sam mislila obzirom da sam samohrana majka tad četverogodišnje djevojčice, šta će biti s njom. Plakala sam, vrištala i pitala sam doktora koliko mi je ostalo života", dodala je Manjo.
U cijeloj toj priči, navela je, nije bila spremna niti dovoljno edukovana te dodaje kako je "neće se meni desiti", ustaljeno mišljenje. No, desilo se. U tom procesu najveća podrška i pomoć bile su žene koje su taj put prošle.
"Pomogle su mi žene koje su otkrile ranije karcinom i dobile ranije PHD nalaz i objasnile mi da nije sve tako crno, da sačekam PHD nalaz koji će mu dati ime i prezime", rekla je Manjo.
Prema njenim riječima, postoji mnogo podtipova karcinoma.
"Moj je bio lobularni karcinom 1 stadij s jako dobrom prognozom. Inače tu vrstu karcinoma je teško otkriti radiološkim putem, jer ćelije nalikuju samoj žlijezdi. Imamo sreću da se zadnje tri godine u BiH radi Mamaprint test, koji nam pokazuje koja terapija je najadekvatnija i rizik od recidiva u narednih 10 godina. Moj karcinom je bio luminalni A tip. To je hormonski ovisan karcinom koji nije trebao hemoterapiju", dodala je Manjo.
Odlučila je i preventivno uraditi mastektomiju, jer je "imala još malih fibroadenoma i cisti".
"Sa tim sam, po savjetu našeg najboljeg glandularnog hirurga dr. Erola Kapetanovica, a koji mi je tada i radio operaciju, izbjegla zračenje", rekla je Manjo.
Ova heroina je jedna od žena koje su nakon dobijene bitke odlučile se i na rekonstrukciju dojke i time vratiti samopozdanje kojim je zračila prije samog zahvata.
"Ne mogu reći da odmah nisam željela rekonstrukciju dojke, ali u tom momentu to nije bilo moguće. Kad se izliječite i prođe određeno vrijeme taj odraz u ogledalu vas ipak svaki put podsjeti šta se dogodilo i onda vam počne padati samopouzdanje. Dojke su simbol majčinstva i ženstvenosti. Na jednom od onkoloških redovnih kontrola moja onkologinja mi je rekla da mogu raditi sekundarnu rekonstrukciju. Bila sam uzbuđena i radoznala najviše da li ta rekonstrukcija može uspjeti, da li je ostalo tu prostora da se ugrade ekspanderi (procedura kojom se širi koža i pravi mjesto za implantate). Imala sam sreću da sam bila u najboljim rukama i da je tim plastičnih hirurga to uradio na najbolji mogući način", navela je Manjo.
Mersiha Manjo danas se vratila redovnom životu i posvetila svojoj kćerki, koja joj je, kako je istakla, bila veliki vjetar u leđa.
"Prvo imam poruku za sve zdrave žene, a to je da redovno idu na preglede, jer upravo ta prevencija je spasila mnoge živote. Rak dojke nije tačka nego zarez i danas se smatra hroničnom bolešću, a kad se otkrije u stadiju 0 ili 1 98 posto je izliječiv. Danas se čak i neki metastaski rakovi liječe i drže pod kontrolom dugo godina. Nažalost, po statistikama obolijeva svaka osma žena. A sve one koje trenutno vode borbu znam da su hrabre i da su to lavice i svakoj želim da bude izliječena i da podnese terapije na što lakši način. Mi naše ožiljke pretvaramo u medalje hrabrosti", poručila je Mersiha Manjo.