ADVERTISEMENT

Rani životni period

Josip Broz se rodio u malom selu Kumrovcu na Sutli u Hrvatskom Zagorju 07. maja 1892. kao sedmo dijete roditelja Franje i Marije.

Datum 07 . maj 1892. zabilježen je u matičnoj knjizi rođenih crkve u Kumrovcu.

Međutim, kada je Josip Broz bio pozvan na odsluženje vojnog roka u austrijskoj vojsci 1913. godine , kao datum njegovog rođenja uveden je 05. mart 1892 godine.

Dvadeset i peti maj obilježava se kao dan Titovog rođenja i Dan mladosti

U vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941 - 1945 u nekoliko navrata obilježen je njegov rođendan na dan 25.maj i tako je ostalo poslije rata, pa sve do kraja njegovog života, inače se ovaj datum obilježava i kao Dan mladosti.

Titov rođendan (Izvor: AP Photo)

Porodica Josipa Broza (po očevoj liniji) porijeklom je iz Bosne.

Da bi kao hrišćani izbjegli tursku najezdu, emigrirali su u Hrvatsku u 15. stoljeću, prvo u okolinu Jastrebarskog, a zatim u blizinu Kumrovca.

Titovih osmero braće i sestara umrlo je pri porodu ili u ranome djetinjstvu.

Brojna djeca i njihov natpolovični pomor bili su nešto sasvim uobičajno u to vrijeme u Brozovu rodnom kraju.

Njegova majka Marija bila je najstarija od četrnaestero djece, od kojih je samo sedmero doživjelo zrelo doba.

Sjeverozapadni dio Hrvatskog zagorja, gdje se nalazi i Kumrovec, u to se vrijeme ubraja među najnerazvijenije dijelove Austro - Ugarske: bez industrije i prometnica sa oskudnom mrežom škola, nepismenošću do 80 % i izrazitom agrarnom prenaseljenošću.

"Mi nismo imali pravog djetinjstva. Išli smo u školu, ali morali smo obavljati i sve druge poslove" a zatim je dodao: "Često smo gladovali ... patili smo se , ali smo se ujedno i čeličili", kazao je Tito 1979. godine o svom djetinjstvu.

U takvim okolnostima iseljavanje u Ameriku ili odlazak u "fremt" bili su u Hrvatskom zagorju često jedini mogući način preživljavanja.

Obrazovanje i radna iskustva

Osnovnu školu Josip Broz je pohađao u Kumrovcu od 1900. do 1905.

Nakon završene osnovne škole Josip Broz je, zbog teškog stanja u porodici, morao odložiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao raditi kod svog dajdže u Sloveniji, a nakon toga je radio u kantini u Sisku.

Godine 1907. je postao šegrt mehaničarske radionice, također u u Sisku.

Nakon završene šegrtske škole 1910. prvi put stiže u Zagreb gdje postaje član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i učestvuje u radničkim demonstracijama.

Bezuspješno je tražio posao u Trstu, te se nakon toga, vratio u Zagreb gdje 1911. sudjeluje u velikim demonstracijama.

Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Čenkovu u Češkoj, u Münchenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozač.

Naučio je njemački i češki jezik, usavršio svoj i izučio nove zanate.

Vojna karijera i zarobljeništvo

Godine 1913. odlazi u vojsku.

Josip Broz Tito (Izvor: AP Photo)

Početkom prvog svjetskog rata 1914. shvatio je da to nije njegov rat i da nema za šta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni.

Odveden je u Petrovaradinsku tvrđavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuđen nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na Karpate.

Na fronti je bio do 25. maja 1915. godine, kada biva ranjen i zarobljen.

U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo čita i uči ruski jezik.

Nakon izlječenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad u selo Kalasijevo.

Pored posla nalazi vremena za čitanje a u razgovorima sa seljacima sve se češće spominje ime Lenjin.

Krajem 1916. premješten je u Kungur gdje radi na održavanju željezničke pruge.

U junu 1917. napušta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama.

Zatim bježi u Finsku.

Tamo je uhapšen i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrđavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur.

Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde.

Na proljeće 1918. zatražio je da bude primljen u Rusku komunističku partiju (boljševika).

U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolčakovom vojskom među Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome mlinu.

Komunistička aktivnost

Po povratku boljševika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao član jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije.

U jesen 1920. vraća se u Zagreb gdje stupa u redove Komunističke partije Jugoslavije.

Iste godine partija je zabranjena.

Kada 1921. ostaje bez posla zapošljava se u mlinu u mjestu Velikom Trojstvu gdje je sa svojom suprugom živio do kasnog proljeća 1925. godine. Na tom mjestu, rođeno je troje Titove djece.

Prvo dijete umrlo mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sinčić Hinko, koji je umro osam dana nakon rođenja kćerkice Zlatice, čiji se život ugasio nakon 17 mjeseci.

Godinu dana prije nego što napušta Veliko Trojstvo, rođen je sin Žarko, koji je jedini ostao živ od četvoro njegove djece iz prvog braka.

Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza.

Josip Broz Tito (Izvor: AP Photo)

Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928.

Uhapšen je 4. augusta 1928. i osuđen na pet godina robije.

Početkom 1929. doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu.

Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Moša Pijade, tada stari i iskusni komunist.

Njih dvojica su počeli zajedno raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici.

Iz toga vremena sačuvan je i jedan od dva portreta Tita što ih je izradio Moša Pijade, koji je inače bio poznati slikar.Početkom 1931.

Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdržao kaznu ali ipak nije odmah pušten na slobodu.

Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleži još tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuđen.

Tek krajem marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je određeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otići. Već u aprilu te godine napušta Kumrovec i odlazi u Samobor.

Postao je ilegalac i prvi put se spominje ime Tito

Postojalo je više priča o tome kako je dobio to ime ali je Josip Broz kasnije više puta objašnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime.

Jednostavno, to je narodno ime, koje nije posebno rijetko.

Prešavši u ilegalnost, Tito je nastavio još većom partijskom aktivnošću.

Uključen je u Politički biro CK KPJ 1934. godine.

Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu.

Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.

Josip Broz Tito (Izvor: AP Photo)

U drugoj polovini maja 1941. godine Tito odlazi u Beograd odakle usmjerava pripreme za dizanje ustanka i početak oslobodilačkog rata.

Po napadu Njemačke na SSSR (22. juna) Politbiro CK KPJ je pod Titovim vodstvom ocijenio da je nastupio odlučan trenutak za početak oružanog ustanka protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača.

Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) formiran je 27.juna, a Tito je postao vrhovnim komandantom NOPOJ.

Pod njegovim vodstvom donesena je odluka o dizanju svenarodnog ustanka.

Beograd je napustio 16. oktobra i otišao na oslobođeni teritorij u zapadnoj Srbiji, kamo su premješteni i GŠ NOPOJ i CK KPJ.

U Stolicama je 26. i 27. novembra održano savjetovanje nacionalnih i pokrajinskih predstavnika narodnooslobodilačkog pokreta i donesene smjernice za razvoj ustanka i oslobodilačke borbe pod jedinstvenim vodstvom Vrhovnog štaba NOPOJ i glavnih štabova po zemljama i pokrajinama Jugoslavije.

U oktobru iste godine Tito se sastao u Ravnoj Gori s Dražom Mihailovićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv okupatora, koji zbog stava Mihailovića završava bez uspjeha.

U oktobru i novembru 1941. godine Tito je u Užicu, odakle usmjerava razvitak ustanka.

U Rudom, u istočnoj Bosni, 22. decembra 1941. osniva Prvu proletersku brigadu.

Na osnovi uspjeha postignutih u ustanku i oslobodilačkoj borbi u drugoj polovini 1942. izdaje naredbu o osnivanju prvih divizija i korpusa, što je bio temelj stvaranja Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ). Na njegovu inicijativu u Bihaću se 27. novembra 1942. sastaju predstavnici NOB iz svih krajeva Jugoslavije i formiraju AVNOJ - Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije.

Godinu dana poslije, 29. i 30. novembra 1943, u Jajcu se sastaje AVNOJ na svoje drugo zasjedanje i donosi povijesne odluke o budućem uređenju Jugoslavije kao federativne države ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije.

Tito dobija naslov maršala

Neko vrijeme rukovodi oslobodilačkom borbom iz Drvara, odakle, poslije neuspjelog njemačkog desanta, 25. maja 1944. godine, odlazi na Vis, gdje razvija široku djelatnost za međunarodno priznanje nove Jugoslavije.

U augustu 1944. susreće se u Napulju s predsjednikom britanske vlade Winstonom Churchillom.

Istovremeno dok se bori za međunarodno priznanje novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni komandant, operacijama oslobođenja zemlje, koje usklađuje s operacijama savezničkih vojski.

Josip Broz Tito (Izvor: AP Photo)

Predvečer 23. oktobra 1944. stiže u oslobođeni Beograd.

Potvrđujući već izborene tekovine, Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije.

Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije pobjednički je završena 15. maja 1945.

Još u toku borbe - 19. novembra 1944. - Predsjedništvo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja Jugoslavije.

Josip Broz Tito bio je jedini Vrhovni komandant u drugom svjetskom ratu koji je svoje borce lično vodio u bitku.

Ranjen je u bitci na Sutjesci u junu 1943. godine

Godine 1948. odupro se diktatu Staljina, odbacivši njegovu neprijateljsku politiku prema tekovinama socijalističke revolucije u Jugoslaviji i tekovinama oslobodilačke borbe.

Odbijanjem da se pokori tzv. Rezoluciji Informativnog biroa komunističkih i radničkih parija (Informbiro), koja je sadržavala agresivnu politiku Staljina prema Jugoslaviji, Tito je, u ime načela ravnopravnosti naroda i komunističkih partija svih zemalja, odbacio politiku međunarodnoga hegemonizma i diktata velike sile.

U Narodnoj skupštini FNRJ 27. juna 1950. podnio je obrazloženje Osnovnog zakona o upravljanju radnim kolektivima od strane radnika, istaknuvši staro socijalističko geslo "Tvornice radnicima".

Prvi put je za Predsjednika Republike izabran 14. januara 1953.

Tito je od ranih 1950-ih godina pa sve do svoje smrti razvio golemu međunarodnu djelatnost, jedan je od začetnika i glavnih aktera pokreta nesvrstanosti s kojim su se identificirale mnoge novooslobođene zemlje u svijetu.

Josip Broz Tito (Izvor: AP Photo)

Afirmirajući međunarodni položaj Jugoslavije, mir i suradnju među narodima, Tito je posjetio više od sedamdeset zemalja svijeta, na svim kontinentima.

Za goleme i trajne zasluge koje je stekao za sve narode Jugoslavije i za njihovu državnu zajednicu tri puta je proglašavan narodnim herojem.

Bio je biran za doživotnog predsjednika SKJ.

Za izvanredan doprinos vojnoj nauci i praksi, posebno za doprinos i zasluge u izgradnji teorije i prakse oslobodilačkog rata Tito je 1976. dobio doktorat vojnih nauka i umjetnosti.

Proglašen je i počasnim članom mnogih akademija nauka i umjetnosti

Titova Jugoslavija

Na jedanaestom kongresu SKJ - posljednjem kojem je prisustvovao - održao je govor o snazi, ulozi i perspektivama Jugoslavije, o njenoj vjernosti pokretu nesvrstanosti i o važnosti bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije - govor koji je svojevrsna oporuka svim baštinicima države koja je stvorena pod njegovim vodstvom i kojoj je ostao trajnim simbolom: Titova Jugoslavija.

Titov pionir (Izvor: AP Photo/Darko Vojinovic)

Kraj života

4. maja 1980. u 15.05 sati na Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani umro je predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oružanih snaga, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito.

Ispraćaj Josipa Broza Tita (Izvor: Arhiv Jugoslavije/Platforma X)

Pokopan je 8. maja 1980. u Beogradu u Kući cvijeća.

Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta.

Titova sahrana bila je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljeću.