Južna Afrika je zapanjila svijet kada je hirurg iz Kejptauna Christiaan Barnard presadio muškarcu na samrti srce mlade djevojke.
Priča o prvom presađivanju ljudskog srca u istoriji je počela kada je automobil udario dvadesetpetogodišnju Denis Darval dok je prelazila prometnu ulicu u Kejptaunu.
Denis je udarila glavom u vjetrobransko staklo parkiranog vozila, a ubrzo je postalo jasno da je nastupila moždana smrt. Ipak, njeno srce je još kucalo.
Pedesettrogodišnjem Louisu Washkanskom, nedugo prije toga, rečeno je da mu preostaje još nekoliko sedmica života zbog teške bolesti srca. On je bez oklijevanja prihvatio transplantaciju srca koju mu je predložio hirurg Christiaan Barnard.
Louis Washkansky (Izvor: Univerzitet Kejptaun)
U to vrijeme uspješno su presađivani bubrezi i jetra, ali transplantaciju srca do tada još niko nije pokušao.
Otac stradale Denise Darval ubrzo je dao pristanak.
Operacija je počela u ranim časovima 3. decembra 1967. godine. Srce Denis Darval izvađeno je i stavljeno u posebnu kutiju za transfer u operacionu salu u kojoj se dvadesetak ljekara, sestara i tehničara okupilo oko Louisa.
Svi su u tišini posmatrali šta Barnard radi.
Christiaan Barnard (Izvor: motivation.africa)
"Kada su povezane i posljednje strukture nastupio je trenutak istine. Anesteziolog je puls odbrojavao naglas: 50, 70, 75 i pola sata kasnije 100", rekao je jedan od učesnika operacije, tada mladi stažista.
Nastupilo je opšte oduševljenje. Pofesor Barnard skinuo je rukavice i zatražio šolju čaja.
Washkansky je prvi put progovorio 33 časa nakon operacije i rekao da se osjeća dobro. "Dao sam vam novo srce", rekao mu je Barnard.
U međuvremenu se svijetom proširila vijest o prvoj transplantaciji srca uspješno izvedenoj u bolnici "Grote Šur" u Kejptaunu.
Bilo je to potpuno iznenađenje za naučnu zajednicu jer su svi očekivali da će prva transplantacija srca biti izvršena u Sjedinjenim Državama.
Barnard, četrdesetpetogodišnji južnoafrički hirurg, postao je medijska zvijezda.
"U subotu sam bio slabo poznati hirurg u Južnoj Africi. U ponedjeljak sam bio vođa svijeta", rekao je Barnard u intervjuu povodom 30 godina od svoga poduhvata.
Većina je bila oduševljena, ali je bilo i onih koji su mu slali zastrašujuća pisma, nazivajući ga mesarom i lešinarom.
Drugi su ga pitali ko mu je dopustio da se igra Boga, jer se u to doba srce nije smatralo samo organom i bilo je mnogo etičkih pitanja.
Pošto je u Južnoj Africi tada vladao aparthejd, poduhvat je imao i političku dimenziju. Transplantacija je, naime, mogla biti obavljena i nekoliko sedmica ranije, ali je Barnard insistirao da donator bude bijelac.
"Nismo htjeli da nas optužuju da crncima vadimo srca kako bi ih stavljali u bijelce", pričali su kasnije iz Barnardovog tima.
Četiri dana nakon zahvata Washkansky je dao prvi intervju iz bolničkog kreveta. U medijima su ga zvali "muškarcem sa srcem djevojke".
Washkansky je ipak umro 18 dana kasnije, ali ne od srca. Kobna je bila upala pluća sa kojom oslabljeni imuni sistem nije mogao da izađe na kraj.