Zemlja će sutra, u nedjelju 26. jula,obilježiti svoj najkraći dan u ovoj godini, završavajući svoju dnevnu rotaciju oko ose za nijansu brže od uobičajenih 24 sata. Ipak, najnoviji podaci Međunarodne službe za rotaciju Zemlje i referentne sisteme (IERS) ukazuju na jedan fascinantan trend koji mijenja dosadašnja predviđanja.
ADVERTISEMENT
Čini se da je neobično ubrzanje naše planete, koje je zbunjivalo naučnu zajednicu posljednjih godina, konačno dostiglo svoj vrhunac.
Nakon višegodišnjeg perioda tokom kojeg su se rekordi u brzini rotacije smjenjivali jedan za drugim, stručnjaci primjećuju da brzina kojom se Zemlja okreće oko svoje ose počinje postepeno da opada. Ova gotovo neosjetna promjena u vremenu predstavlja ključni podatak za naučnike koji neprestano prate kompleksne procese koji utiču na kretanje naše planete u svemirskom prostranstvu.
Da bismo razumjeli važnost sutrašnjeg dana, moramo se osvrnuti na protekli period. Trend ubrzanja postao je očigledan još 2020. godine, kada je zabilježeno čak 28 najkraćih dana od kada se koristi tehnologija atomskih satova.
Taj trend se nastavio sa još impresivnijim rekordima tokom 2022. godine, da bi kulminirao 2025. godine. Apsolutni rekord u brzini rotacije zabilježen je 10. jula 2025. godine, kada je Zemlja završila pun krug za 1,37 milisekundi brže od standardnog vremena od 86.400 sekundi, odnosno uobičajenih 24 sata.
Što se tiče sutrašnje prognoze, predviđa se da će dan biti kraći od uobičajenog za oko 0,65 milisekundi. Leonid Zotov sa Državnog univerziteta u Moskvi ističe da je tačka maksimalnog ubrzanja ove decenije najvjerovatnije iza nas. Prema njegovim riječima, planeta je prošla kroz fazu najveće brzine i sada je zvanično ušla u proces postepenog usporavanja.
Razlozi za promjene
Razlozi za ove suptilne promjene su brojni i potiču iz različitih prirodnih i astronomskih faktora koji konstantno mijenjaju kretanje Zemlje. Jedan od najvažnijih uticaja ima gravitacija Mjeseca, koja direktno djeluje na rotaciju u zavisnosti od položaja našeg prirodnog satelita u odnosu na ekvator. Kada se Mjesec nađe u specifičnim geometrijskim pozicijama, on može izazvati mala ubrzanja ili usporavanja. Pored toga, plimske sile već vijekovima djeluju kao svojevrsna kočnica, dok značajnu ulogu igraju i teško predvidiva kretanja unutar tečnog jezgra planete, kao i dinamika okeana i atmosfere.
Moderni naučni radovi ukazuju na to da i ljudski faktor, kroz klimatske promjene, ostavlja trag na dužinu dana. Ubrzano topljenje polarnog leda dovodi do preraspodjele ogromnih količina vode širom planete, što mijenja distribuciju Zemljine mase.
Ovaj fenomen, sličan klizaču koji širi ruke kako bi usporio svoju rotaciju, uzrokuje veoma malo, ali konstantno produžavanje trajanja dana. Iako su ove promjene mjerljive samo milisekundama, one su od presudnog značaja za funkcionisanje GPS sistema, satelitsku komunikaciju i precizno usklađivanje tehnologija koje moderni svijet uzima zdravo za gotovo.
Sutrašnji dan nam služi kao podsjetnik da je planeta na kojoj živimo dinamičan sistem koji se stalno mijenja, reagujući na sile koje dolaze i iz dubine zemlje i iz dalekog svemira.