Hotel na točkovima, iako se ne kreće, vodi nas u istorijsko putovanje. Svaki vagon Titovog Plavog voza priča svoju priču vremena koje je današnjim generacijama gotovo nepoznato. Voz koji su građani dočekivali sa oduševljenjem i cvijećem u Beogradu danas je turistički kutak koji odiše istorijom i simbolikom.
ADVERTISEMENT
U obilazak čuvenog Plavog voza vodi nas domaćin koji je čak četiri decenije svog radnog veka proveo u željeznici. Među njima je i Milan Budimir, koji je godinama bio dio sistema i koji danas posetiocima približava kako je izgledao život i rad u jednom od najluksuznijih vozova bivše Jugoslavije, piše Euronews Srbija.
"Od 1960. godine, kad je voz napravljen, do 1980, kada je Tito umro, prešao je oko 600.000 kilometara prugama Evrope – Francuska, Italija, Nemačka, Grčka, Turska, ali najviše po bivšoj Jugoslaviji. Za to vrijeme Tito je organizovao prijeme za oko 60 predsednika država tog vremena, među kojima su bila i velika imena poput engleske kraljice Elizabete, Brežnjeva, Hajlea Selasija, Reze Pahlavija…", priča Budimir.
Turisti danas prolaze kroz vagone koji su nekada bili rezervisani za svjetske lidere. Među njima je i čuveni "De Golov" vagon, iako francuski predsjednik nikada nije putovao u njemu.
U Budimirovom sećanju, Plavi voz nije samo prevozno sredstvo, već pokretni simbol jedne epohe i diplomatije u pokretu. Svaki vagon imao je svoju funkciju i svoju priču, a posebno mesto zauzima VIP salon u kojem su se održavali sastanci, projekcije filmova i prijemi.
"Sto ima 28 mesta, a u centralnom dijelu su dvije posebne stolice – za Tita i glavnog gosta. Ostali članovi delegacije sjedili su pored. Harmonika vrata su se zatvarala, a u drugom delu su bili supruga, novinari i prevodioci. Tu su služeni kafa i čaj dok su trajali sastanci. Postojao je i projektor, pa su se tokom vožnje gledali filmovi – platno se postavi, svetla se ugase i projekcija počne", objašnjava Budimir.
Ipak, vagon je uvijek bio spreman za glavnog gosta. Imao je apartman, dvije jednokrevetne sobe, kupatilo i prostor za pratnju – ukupno za šest osoba. Tu su boravili novinari, prevodioci, ljekari i obezbejđenje", kaže on.
Posebnu pažnju posjetilaca privlači i Titov apartman, koji je, kako se navodi, uređen po želji Jovanke Broz.
„Jovanka je insistirala da sve bude u istom stilu – od tapeta do kreveta, zavese i fotelja. Tito je imao radni kabinet, spavaći dio i takozvanu ‘gluvu sobu’, gde je mogao nasamo da razgovara sa državnicima. Tamo su se zatvarala sva vrata i niko nije mogao da uđe dok razgovor ne bude završen. Imao je i zvono za pozivanje osoblja“, navodi Budimir.
Plavi voz je bio i mjesto susreta sa građanima, koji su ga dočekivali sa oduševljenjem, cvećem i zastavama. Ipak, bezbjednost je uvijek bila na najvišem nivou.
„Kretanje voza je bilo strogo obezbijeđeno. Ispred njega je išao mali dizel voz kao prethodnica, pet minuta ranije, radi provjere pruge. Narod je izlazio da maše i pozdravlja, a to je bila tradicija još iz vremena Kraljevine Jugoslavije“, dodaje Budimir.
Posljednja zvanična vožnja Plavog voza bila je 2015. godine, kada je korišćen za otvaranje sportske hale u Prijepolju.
„Tada je u vozu bilo oko 120 ljudi, među njima i Vlade Divac, Greg Popovič, Kris Veber i brojni košarkaši sa prostora bivše Jugoslavije. Krenuli smo iz Topčidera, imali ručak u vozu, ceremoniju u Prijepolju i večeru na povratku. To je bila posljednja velika vožnja u punom sastavu“, prisjeća se on.
Danas Plavi voz živi drugačiji život – kao muzejski i turistički prostor, ali i kao scenografija za filmove i muzičke spotove. I dalje privlači posjetioce iz cijelog svijeta, koji u njegovim vagonima pokušavaju da osete duh vremena u kojem su se istorija i politika vozile na šinama.